Vratija se Zezelj iz Amerike

Vratija se Zezelj iz Amerike

Izložba stripova Danijela Žeželja, Galerija SC-a, 18-26. veljače, 3. ožujka

Hrvatski gastarbajterski strip odavna je postao osnova preživljavanja brojnih domaćih autora, čije smo radove (izuzev izleta u dječji tisak koji je češće bio dom stripašima mlađe generacije stasale na fanzinima sredinom devedesetih) posljednjih godina prije mogli gledati na zidovima domaćih galerija nego na stranicama kakva poštenog magazina. Mirko Ilić i Igor Kordej, velikani generacije »Novog kvadrata«, odavno su se skrasili na prekooceanskom teritoriju, Darko Macan i pokojni Edvin Biuković pokazali su kako postati zvijezda isključivo napornim radom u zagrebačkim stanovima i poštanskom komunikacijom s tamošnjim izdavačem (Dark Horse), a tu je i velik broj imena koja su preživljavala radeći škart horor naslove za njemačko tržište (Sudžuka, Tikulin...).

Danijel Žeželj još početkom devedesetih počinje uklanjati kvačice sa svog prezimena, odlazeći nakratko u London te zatim u Italiju, skrasivši se u Montepulcianu kao redoviti autor mjesečnika Il Grifo, u čijoj ediciji izdaje prvi album, Ritam srca (ujedno i njegov prvi domaći ukoričeni naslov, u izdanju Comicona), za koji predgovor piše Federico Fellini. Žeželj je također jedan od autora koji se domovini odlučio predstaviti galerijskom izložbom u Zagrebu, u sklopu koje je uz originale svoga posljednjeg hrvatskog albuma Kuga izložio i domaćoj publici nedostupne naslove, poput serijala Congo Bill, velikog projekta za američkog izdavača DC Comics/Vertigo. Naime, on 1995. godine seli u Seattle, gdje započinje karijeru ilustratora u »The New York Timesu« i stripaša u spomenutom izdavačkom gigantu, istovremeno objavljujući albume i na europskom tlu — u Italiji, Francuskoj, ali i Hrvatskoj, bivajući tako rijetkim domaćim autorom kojeg je proteklih godina ovdašnja publika imala prilike upoznati ne samo preko galerijskih zidova nego i albumskih izdanja, kojima je brojnošću, ali i kvalitetom, mogao konkurirati jedino Dubravko Mataković, drugi velikan domaće devete umjetnosti devedesetih.

Ritam srca, pored kratkih stripova u »Patku« i »Comiconu«, bio je pravi način za otvaranje povijesti — prekrasna nadrealna priča u kojoj Žeželjev karakteristični crno-bijeli stil, kombinacija blagih crtačkih nagovještaja i sablasnog fotorealizma svakoj otisnutoj tabli utjelovljuje atmosferu kakvu do tada u ovom mediju nismo često susretali, a skokovi od mučnine pojedinih kadrova i fabulativne sugestivnosti do razvaljujuće romantike, bajkovitosti, pa ponekad i simpatične, gotovo holivudske banalnosti prizora (posebno uočljive u strukturi albuma Rex) postali su njegov instatni narativni trademark. Sun City i Sophia, melankolijom i simbolikom natopljeni naslovi, svojevrsne priče o sreći ispričane na tužan način, pripremali su teren za Rexa, spomenutu posvetu američkim akcijskim filmovima na Žeželjev način. Crno-bijelo plus crveno na naslovnoj, naslov koji najbolje govori o samom vizualnom identitetu proizvoda, ukoričena je zbirka kratkih priča načinjenih za talijansko tržište, a nekoliko njih imali smo prilike vidjeti i u domaćim izdanjima (poput rijetkih strip-magazina, ali i časopisa »Homo volans« i »Nomad« u kojima su Žeželjevi kadrovi i ilustracije bili osnova njihova grafičkog izričaja, koji je potpisivao čuveni dizajnerski dvojac Grainer i Kropilak, njegovi bliski suradnici i prijatelji).

Žeželjev šesti domaći strip-album Kuga, izišao je početkom godine zahvaljujući gotovo suicidalnoj ljubavi Vjekoslava Đ aniša (izdavač časopisa za strip Kvadrat) prema mediju stripa, koji je taj materijal maestralno uvalio Osječkom gradskom poglavarstvu, službenom nakladniku izdanja, u zamjenu za tiskanje kataloga Žeželjeve osječke izložbe. Kuga, unatoč vječnom strahu da u svoj toj reciklaži motiva i prepoznatljivom stilu kojem toliko malo treba da se zavrti u krug paklenog ponavljanja, opet odlazi korak dalje, pričajući priču toliko čvrstu u svojoj razlomljenosti da prvo čitanje nije dostatno za postizanje njezine željene snage. Prodiranjem u samu bit te tragične strip bilješke, režirane u maniri art-noira, s primjesom Antonina Artauda (koja ovdje zasjenjuje do sada često korištenu poetiku Toma Waitsa), jasno je da je riječ o još jednom nenadmašno slojevitu i snažnu remek-djelu.

Žeželjeva zagrebačka izložba je završila, ali Kugu i dalje možete naručiti u svom prirodnom, tiskanom okolišu, nadajući se da će i ostali naslovi koji su do sada bili povlastica drugih govornih područja, prilikom silaska s galerijskih stakala progovoriti hrvatski iz rotacijskog stroja.

Žeželjevi su stripovi to itekako zaslužili.

Velimir Grgić