Veliki Brat sluša

Veliki Brat sluša

U posljednje vrijeme u medijima se pojavio čitav niz napisa i priloga o elektronskom obavještajnom sustavu Echelon, koji je predstavljen prije svega kao eklatantan primjer primjene tehnologije u političke svrhe, dovodeći do ugrožavanja elementarnog ljudskog prava na privatnost pojedinca

Pri tome je pažnja novinara prije svega bila usmjerena upravo na taj aspekt problema, dok je tehnološki aspekt sustava sveden na relativno jednostavno objašnjenje da sustav analizira poruke te ukoliko u njima pronađe određene ključne riječi prosljeđuje ih na analizu. Upravo stoga čini se zanimljivim posebno se osvrnuti na tehnološku komponentu sustava. Prije iznošenja bilo kakvih činjenica o sustavu Echelon valja naglasiti da sustav i dalje djeluje u tajnosti, odnosno niti jedna od obavještajnih agencija za koje se pretpostavlja da upravljaju i koriste sustav nije službeno potvrdila da sustav uopće postoji. Sve raspoložive informacije o sustavu potječu iz raznih izvora, kao što su primjerice izvještaji Europske komisije ili pak tvrdnji i dokumentacije koje su novinarima pribavili obavještajni djelatnici koji su radili u sklopu sustava Echelon.

Prema informacijama raspoloživim na Internetu prvi dokaz iz službenog izvora o postojanju sustava Echelon spominje se izvještaj jednog od odbora Europske komisije, a vijest o tome prenio je London Telegraph 16. prosinca 1997. godine. U izvještaju se govori kako je pod pokroviteljstvom SAD razvijen tajni sustav koji je realiziran kao globalna računalna i telekomunikacijska mreža koja nadzire i analizira ukupan telekomunikacijski promet koji uključuje faks, telefon, te razne vidove računalnih komunikacija. Rad na razvoju sustava je započeo 1947. godine u sklopu UKUSA, sporazuma o suradnji sklopljenog između SAD i Velike Britanije za potrebe nadzora bivšeg SSSR-a tijekom hladnog rata. Sporazumu su se tijekom vremena pridružile još i Kanada, Australija i Novi Zeland. Uzevši u obzir zemljopisni položaj tih zemalja postaje sasvim jasno da je time u potpunosti pokriven cijeli svijet, odnosno sustav u potpunosti zaokružen u globalnom smislu. Za područje Europe sustav funkcionira tako da telekomunikacijski centar Menwith Hill na tlu Velike Britanije vrši nadzor ukupnog telekomunikacijskog prometa Europe i bivšeg SSSR-a, te prikupljene poruke šalje u centralu NSA (National Security Agency) koja se nalazi u Fort Meadeu, država Merylland, na daljnju analizu i obradu. NSA je posebna obavještajna agencija u SAD-u specijalizirana za elektronski nadzor, za čije postojanje se dugo nije znalo čak ni u SAD-u. Obavještajna mreža za elektronski nadzor sama po sebi ne predstavlja ništa problematično, no suština problema postojanja sustava Echelon, kako se naglašava u izvještaju, jest njegova usmjerenost prije svega na razna civilna područja aktivnosti kao što su državne ustanove, društvene, poslovne i razne druge organizacije. U izvještaju se također insistira na činjenici da sustav potpuno neselektivno analizira sve moguće vidove elektronske komunikacije nastojeći pri tome prepoznati određene ključne riječi. Tijekom procesa prepoznavanja ključnih riječi koriste se posebni rječnici ovisno o kojoj zemlji se radi. Ostaje otvoreno pitanje koji su krajnji praktični dosezi cijelog sustava uzme li se u obzir da je općepoznato kako razne terorističke i kriminalne organizacije u svijetu koriste razne ilegalne tehnologije zaštite informacija.

U tehničkom smislu izvedba sustava koji obavlja sam postupak prepoznavanja iznimno je teška zadaća, tako da ne iznenađuje što se i u izvještaju naglašava kako su u sustav ugrađena potpuno nova tehnološka rješenja, koja su čak i stručnoj javnosti potpuno nepoznata. Kao primjeri mogu se navesti podsustav MEMEX za pronalaženje ključnih riječi u koji su ugrađena brojna rješenja umjetne inteligencije, ili pak sustav za prepoznavanje govora Oratory, koji se godinama koristi posebno za analizu govora u telefonskim komunikacijama koje koristi diplomacija. Tome svakako valja dodati brojne mogućnosti obrade prirodnog jezika, kao što je interpretacija neke poruke, generiranje stanovitog zaključka na osnovi njenog sadržaja. Zanimljivo je takva tehnološka rješenja na neki način staviti u korelaciju s rješenjima koja se mogu pronaći u stručnim radovima koji su dostupni javnosti.

Tako, u slučaju tehnika umjetne inteligencije i obrade prirodnog jezika postoje brojna vrlo funkcionalna i zapravo upotrebljiva rješenja koja nisu ušla u širu primjenu prije svega zato što ona u pravilu zahtijevaju iznimno brza računala koja su u ovom trenutku preskupa za prosječnog korisnika. U stručnoj javnosti poznate su mogućnosti izvedbe računala posebne namjene koja se koriste za neke specijalizirane operacije, mogućnosti izvedbe optičkih računala koja principijelno za prijenos informacija koriste svjetlosne umjesto električnih signala i sl. Uzme li se u obzir količina financijskih sredstava kojima raspolažu spomenute obavještajne organizacije sasvim je sigurno da one obilato koriste upravo takva rješenja.

Prepoznavanje ljudskog govora predstavlja svakako drugu vrlo zanimljivu temu. Sustavi za prepoznavanje govora raspoloživi na tržištu rade s točnošću od prosječno 96%, što je za praktičnu primjenu još uvijek nedovoljno. Podsustavi za prepoznavanje koje koristi sustav Echelon zasigurno rade ne samo sa stopostotnom točnošću, nego i postižu znatno bolje rezultate nego ljudsko uho. Kao indirektan dokaz te tvrdnje može se uzeti vijest koju je objavio UCS (Universiti of Southern California) 30. rujna 1999. u kojoj se kaže da su znanstvenici Jim-Shih Liaw i Theodore W. Berger uspjeli realizirati upravo takav sustav, koji u uvjetima izuzetno visoke razine smetnji uspijeva točno prepoznati ljudski govor bolje od ljudskog uha. Potpuno je nevažno koristi li se u sklopu Echelon sustava takvo ili koje drugo rješenje, ovo je javno dostupan dokaz da je tako nešto moguće, a istodobno je upravo nevjerojatno da uzevši u obzir sve resurse kojima raspolažu agencije koje stoje iza sustava Echelon tako nešto odavno već nije realizirano jer cijena izvedbe bilo kojeg tehnološkog rješenja njima ne predstavlja nikakav problem.

Sve ove činjenice za prosječnog pojedinca predstavljaju neugodnu i pomalo razočaravajuću spoznaju. Kao izraz protesta protiv ovako eklatantnog ugrožavanja privatnosti, na Internetu je organiziran »dan zagušenja Echelona« (»Jam Echelon Day«). Tada su korisnici Interneta pozvani da pošalju barem jednu poruku elektronske pošte koja će sadržavati ključne riječi koje aktiviraju sustav kako bi se izazvalo zagušenje sustava. Uzevši u obzir raspoložive činjenice o tehnološkim mogućnostima izvedbe sustava, nije realno vjerovati da je time funkcioniranje sustava Echelon ozbiljno ugroženo. U SAD-u i Europi pokrenute su inicijative na političkoj razini da se sve nedoumice u vezi sa sustavom Echelon riješe s krajnje neizvjesnim rezultatom. Tome još valja dodati činjenicu da Internetom već kolaju nepotvrđene informacije je li u pripremi novi sustav Echelon 2.

Dodatne informacije o sustavu Echelon i NSA agenciji raspoložive su preko sljedećih hiperveza:

http://www.echelon.wiretaped.net/

http://www.fas.org/irp/program/process/echelon.htm

http://www.nsa.gov/

Slaven Batnožić