ULUPUH postupa protuzakonito?

ULUPUH postupa protuzakonito?

Konferencija za tisak izbačenih članova ULUPUH-a, Hrvatski kulturni klub, 3. ožujka 2000.

Uz privredni kriminal i mafijaške obračune posljednjih smo godina svjedoci i razračunavanja u raznim kulturnim udrugama, pa smo tako pratili afere HDLU-a, Društva naivnih likovnih umjetnika, Hrvatskog društva vizualno-likovne kulture i ULUPUH-a. Kada je prije dvije godine utvrđeno da je troje članova ULUPUH-a neovlašteno potpisivalo virmane, započela je i medijska minidrama međusobnog obračuna Upravnog i Nadzornog odbora te udruge i optuženih. Vera Dajht-Kralj, Helena Knifić-Schaps i Hanibal Salvaro, osumnjičeni, dakle, za manipulaciju novcem, konačno su prije nekoliko tjedana i izbačeni iz udruženja. Sudske tužbe, unajmljivanje odvjetnika i sudskoga vještaka za reviziju, pa i zabrana ulaska troje umjetnika na posljednju Skupštinu ULUPUH-a, za što su bili unajmljeni zaštitari, način je razgovora dvije sukobljene strane. Odvojeno mahanje dokaznim materijalom i, više od svega, iznošenje prljavog rublja udruge — krađa dokumentacije, osobna netrpeljivost, obiteljske privilegije, psihopatološko karikiranje članova — umorilo je i najstrpljivije novinare, usput rečeno također podučavane o objektivnosti i blago napadane zbog kratkoća izvještaja.

Na prošlotjednoj tiskovnoj konferenciji koju su u Hrvatskom kulturnom klubu sazvali izbačeni članovi, novinari zahtijevaju da vodstvo ULUPUH-a i optuženi konačno održe zajedničku presicu. Umjetnici, koji na konferenciju dolaze s odvjetnicom, nekoliko članova ULUPUH-a kao potporom, a i predstavnicima Helsinškog odbora kao svjedocima, zapljeskali su tom prijedlogu?! Ipak, toj završnici prethodilo je dvosatno mučno probijanje kroz razloge što su doveli do kaznenoga postupka i izbacivanja umjetnika iz udruženja. Marina Marinković, odvjetnica Hanibala Salvara, kratko je izvijestila kako Skupština ULUPUH-a postupa protuzakonito kada odbija zaprimiti žalbu troje umjetnika te da, optuživši ih za neovlašteno potpisivanje virmana, ne zna pravno značenje toga termina.

Iako je povod sukobu novac, u izlaganju optuženih i drugih članova ULUPUH-a bilo je riječi o samom funkcioniranju i manipulacijama unutar udruge. Hanibal Salvaro proziva članove Upravnog i Nadzornog odbora zbog odbijanja službene primopredaje dokumentacije, imovine, inventara i umjetnina ULUPUH-a, pita o nenamjenski utrošenih tristo tisuća kuna dobivenih za ZGRAF 8 i nestručnom vođenju udruge, koja se, kako je kazao, najmanje bavi umjetnošću, jer se inače ne bi dogodilo da, primjerice, Fabijaniću ili Lupinu bude odbijeno članstvo. Salvaro je iskoristio priliku i za malu samopromociju pa je okupljenim novinarima, preko kataloga svoje nove izložbe i nekih prijašnjih ULUPUH-ovih projekata, dokazivao da ondje nemaju pojma o dizajnu.

Vera Dajht-Kralj je, ustvrdivši da se ULUPUH služi fašistoidnim metodama skrivanja iza zaštitara, pitala i zašto porezni obveznici izdvajaju novac za mirovinsko i zdravstveno osiguranje onih koji svojim upitnim umjetničkim radom nikako ne zaslužuju biti članovima udruge. Protiv izbacivanja troje umjetnika iz ULUPUH-a prije negoli im se dokaže krivnja nedavno je skupljeno osamdesetak potpisa, među kojima oni Krešimira Rogine, Adama Petrovića, Zlatka Boureka, Marije Braut i Zvonka Makovića, a na konferenciji je galerist Toni Politeo najavio da će onemogućiti sljedeći ZGRAF i tražiti povrat ideje pravim vlasnicima. Politeo, naime, tvrdi kako su 1973. godine ZGRAF bili zamislili on, Ivica Antolčić, Alfred Pal, Vladimir Straža i pokojni Nenad Pepeonik te da ga je ULUPUH nezakonito prisvojio.

Nakon prošlotjedne konferencije očekuje se reakcija ULUPUH-a ili mogući sastanak sukobljenih strana. Tko je kriv za nastale novčane probleme, odredit će sud, a ostaje činjenica da u ovom slučaju, kao i u drugim aferama, upiranje prstom počinje tek kada dođe do ugrožavanja nečijih interesa. Problemi o kojima se govori postoje vjerojatno već desetljećima, a razlozi javnih obračuna češće su rješenje nečijeg autoriteta nego stvarna želja za promjenama. Vrijeme je za temeljitu reorganizaciju svih hrvatskih umjetničkih udruga pa tako i ULUPUH-a, ali revolucionarne ab ovo metode ne obećavaju kvalitativne pomake, nego vrtnju u krugu.

Ružica Šimunović