Što očekujete od novoga ministra prosvjete?

Što očekujete od novoga ministra prosvjete?

Dragutin Rosandić,

sveučilišni profesor, Filozofski fakultet

Hrvatska je jedina zemlja u tranziciji koja nije oblikovala novi školski sustav prema načelima demokratskoga i pedagoškoga pluralizma. Jedina zemlja u tranziciji koja nije svoj školski sustav uključila u europski prosvjetno-pedagoški kontekst. Hrvatsko školstvo nalazi se na rubnici strateškoga razvoja zemlje.

Ove činjenice aktualiziraju zadaće koje stoje pred novim ministrom i njegovim suradnicima. Strategija preoblike i razvoja hrvatskoga školskoga sustava usklađuje se sa sveukupnom državnom strategijom i utemeljuje na znanstvenim spoznajama matičnih disciplina. Preoblikovanje postojećeg školskog sustava u novi sustav ostvaruje se prema znanstvenoj metodologiji i demokratskoj proceduri. Od ministra i njegovih suradnika (stručnih timova) očekuje se razrađena metodologija prema kojoj će se oblikovati novi hrvatski školski sustav na načelima integracije u europski odgojno-obrazovni sustav, načelima ljudskih prava i civilnoga društva, načelima demokratizacije i pedagoškoga pluralizma, nacionalnoga kulturnoga identiteta u višekulturnoj europskoj zajednici.

Riječ je o vrlo složenim i odgovornim zadaćama koje moraju preuzeti kompetentni stručnjaci (specijalisti za pojedine dijelove školskoga/odgojno-obrazovnoga sustava).

Hrvatsko školstvo mora dobiti svoj odgovarajući status u strategiji razvoja hrvatske države te stručni i demokratski dignitet. Samo kompetentni stručnjaci, bez političkih pritisaka, mogli bi oblikovati novi hrvatski školski sustav koji će mladi naraštaj odgojiti i obrazovati za život i rad u demokratskom društvu, gospodarskim i kulturnim uvjetima 21. stoljeća.

Poželimo novom ministru i njegovim suradnicima (kompetentnim stručnjacima) uspješno ostvarivanje povijesnih zadaća.

Stjepan Damjanović,

sveučilišni profesor, Filozofski fakultet

Da bih mogao nešto očekivati od novoga ministra prosvjete, morao bih znati mnogo toga što ne znam. Ali smijem nešto priželjkivati. Priželjkujem da novi ministar smogne hrabrosti i da barem započne kresanje srednjoškolskih programa i da potakne pisanje primjerenih udžbenika te takve udžbenike onda ustali. Mislim da je izgubljeno previše vremena na istraživanje ovih i onih obrazovnih modela i da su pokušaji primjene bili više nego nespretni. Ne može biti dobar ni jedan model koji je u suprotnosti s ljudskom naravi, a naši srednjoškolski programi i udžbenici doista su napad na zdravlje svakoga mladog čovjeka koji bi ih htio uzeti kao svoj ozbiljan zadatak. Ako gimnazijalac ima petnaest do šesnaest predmeta, ako ima svaki dan šest ili sedam sati nastave i onda kod kuće mora učiti još tri ili više sati, jasno je da je stanje alarmantno. Jasno je da njihovo učenje ima samo jedan cilj: zadovoljiti na sutrašnjim i sljedećim testovima pa onda s izvrsnom ocjenom u svjedodžbi sve naučeno što prije zaboraviti. Na učenicima nema nikakve krivnje u tom pogledu. Krivi smo mi profesori koji se neprekidno borimo da našpredmet ima što veću satnicu i koji svaku temu i svaku osobu iz svoje struke držimo nezaobilaznom, krive su prosvjetne vlasti što nisu u stanju prekinuti igre bez granica s programima i udžbenicima. Programe treba bitno skratiti i ustaliti. Ako su svi predmeti koje naši srednjoškolci imaju doista nužni, onda one koji sada imaju četiri treba svesti na dva sata tjedno, a neki mogu imati jedan sat svaki drugi tjedan. Udžbenici smiju biti opširni samo ako se iz njih treba birati, a ne svladavati ih. Priželjkujem dakle da novi ministar u tome počne praviti reda. Znam da bi u tom slučaju naišao na otpor mnogih zabrinutih za ispunjenje svoje satnice i mnogih tobožnjih boraca za dignitet svoje struke. Želim mu hrabrosti i djelatnu potporu svih kojima je do toga da dobijemo primjeren obrazovni sustav.

Dragomir Mađerić,

Školska knjiga d.d., Zagreb

Ništa spektakularnog ne očekujem od novog ministra s obzirom na prilike i okolnosti u kojima živimo. Ne živim u svijetu iluzije, a životna i radna praksa me uči da ništa nije moguće ostvariti preko noći. Jedino s radom, sustavnim i mukotrpnim, s više ili manje sreće, moguće je postići rezultate.

Ono što ipak očekujem od gospodina ministra, priprema se već dugo. Primjerice, koncepcije hrvatskoga školstva što je zapravo »sine qua non« budućeg razvitka. Bez nje naime nema izgleda da se priključimo naprednom svijetu. Treba osuvremeniti hrvatsku školu kako bi mogla odgovarati recentnim zahtjevima, tehnološkim i znanstvenim, vremenu u kojem živimo. Sve to u pozitivnim tradicijama hrvatskoga školstva. Udžbeniku pak kao temeljnom izvoru znanja treba posvetiti neuporedivo više pozornosti nego do sada, tako da ne bude predmetom afera i skandala kao proteklih godina, predmetom prljave igre usputnih namjernika i profitera, nakladničkih skorojevića gotovo bez imena i važnosti. Za udžbenik treba dakle stvoriti radne tržišne uvjete i zdravu konkurenciju tako da škole, učitelji i učenici mogu izabrati one udžbenike koji su pedagoški doista najbolji i stručno najprihvatljiviji.

Nužno je utvrditi temeljne didaktičke standarde u izradi udžbenika, kriterije u nakladništvu te napokon donijeti Zakon o udžbenicima.

Isto tako očekujem od gospodina ministra da omogući udžbeničkom izdavaču više samostalnosti, više kreativne samoinicijative bez nepotrebnog tutorstva, oktroiranih uredbi a onda i moguće samovolje onih u administraciji koji odlučuju o sudbini udžbeničkog naslova.

Miro Petric,

ALFA d.d., Zagreb

Gospodin ministar prije svega ne bi smio ponoviti stanovite pogreške koje su, na žalost, pratile neke njegove prethodnike. Trebao bi oko sebe skupiti stručnjake koji će napokon utvrditi koncepciju hrvatskog školstva, izraditi primjerene nastavne planove i programe te pripremiti prijedlog Zakona o udžbenicima. Osim toga, posebnu bi pozornost morao posvetiti opremanju srednjoškolskih i osnovnoškolskih knjižnica.

Profil International

Izdavačkoj kući Profil International, specijaliziranoj za školska i dječja izdanja, najvažnije je očekivanje od novoga ministra prosvjete i športa Vladimira Strugara da u proces odabiranja udžbenika za osnovnu i srednje škole uvede jasno definirane propise i proceduru u kojoj osobni interesi neće utjecati na izbor, nego će najkvalitetnije udžbenike birati nezavisna komisija recenzenata (koje bi predložila strukovna udruga, a ne namještenici ministarstva). Nedavno donesena odluka o izabiranju udžbenika korak je prema tome, ali još u toj odluci ima mnogo nedorečenosti. Većina primjedbi na tu odluku može se sažeti u zapažanje da odluci općenito nedostaju odredbe o proceduri, standardima i rokovima za predlaganje, biranje i imenovanje recenzenata, o postupku za izbor između više prijavljenih rukopisa udžbenika (ukoliko ih je prijavljeno više nego što ih je moguće odobriti za uporabu) te o mogućim žalbama. Usto, u mnogim se člancima predviđa da o rukopisima svojih konkurenata odlučuju oni koji su za to izravno osobno zainteresirani, odnosno savjetnici autora udžbenika i drugih izdanja, a to nije prihvatljivo.

Uz nepristranost u izboru udžbeničkih izdanja očekujemo i transparentnost procesa te otvaranje i te sfere izdavaštva poštenoj konkurenciji. Ukratko, očekujemo da će dolazak novog ministra značiti prestanak nezakonitih djelovanja pri izboru udžbenika.

Damir Agičić,

Filozofski fakultet u Zagrebu

Kao povjesničar, autor i urednik udžbenika iz povijesti, svoja očekivanja od novoga ministra prosvjete i športa velikim dijelom usmjeravam prema poboljšanju nastave povijesti. Smatram da bi ministar trebao makar djelić vremena posvetiti tome predmetu koji je tijekom proteklih deset godina bio pod pojačanim pritiskom konzervativne nacionalističke politike. Nastavni plan i program pun je anakronizama i dubioza, napose u dijelu povijesti koji se tiče najnovijeg razdoblja. Upotrebljavaju se udžbenici koji ne zadovoljavaju ni minimalne znanstvene, didaktičko-metodičke, jezične i estetske kriterije školskog udžbenika. Upravo su neki od njih bili razlog da inozemni stručnjaci u svojim analizama kritiziraju takve nedemokratske i isključive obrasce učenja o povijesti povezujući ih s Hrvatima. Bio bih presretan ako bi ministar omogućio situaciju u kojoj se ubuduće na različitim skupovima u Europi naša zemlja neće spominjati u negativnom kontekstu govorenja o nastavi povijesti. Djelatnost na promjeni — ne preradi nego promjeni! — nastavnog plana i programa povijesti zahtijeva dovoljno vremena za temeljitu raspravu u znanstvenoj i stručnoj javnosti.

Nedjeljko Mihanović,

znanstveni savjetnik, bivši predsjednik saborskog odbora za naobrazbu, prosvjetu i sport

Ministarstvo prosvjete i športa mora prije svega imati u vidu razvojnu perspektivu školstva u skladu s modernom tehnologijom u svijetu. Činjenica je da se danas najkvalitetnija istraživanja vode kompjutorski. Pristup kompjutorima u naobrazbi još nije osiguran većini naših učenika. Prema tome potrebno je u granicama financijskih mogućnosti modernizirati sustav školstva. Potrebno je razviti model rada s mladima na računalima koji bi omogućio njihovo aktivno sudjelovanje u praktičnom životu. Kao conditio sine qua non naše školstvo mora izraditi paradigme odgojnog procesa i osmisliti moderniju kvalitetu programa edukacije. Na temelju moderne tehnologije treba ići prema funkcionalnom osuvremenjivanju školskog odgoja i naobrazbe. Takvi ciljevi razvoja naobrazbe postići će se uvođenjem i unapređivanjem nastavnih metoda s računalom. Posebice je u tome potrebno razvijati znanje darovitih učenika, koji pokazuju posebni interes i kreativnost, i koji sudjeluju na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Činjenica je da je mali broj učenika koji su stekli takvo moderno znanje u kompjutorskoj strukturi percepcije koje se može odmah funkcionalno primijeniti u praksi. Na taj način smanjio bi se jaz između učenika razvijenih i nerazvijenih zemalja i unaprijedio razvoj školstva na višoj razini.

Vlatko Sabioni,

ravnatelj Gimnazije Antuna Vrančića, Šibenik

Hrvatsko školstvo još od 1990. godine nastoji pronaći svoju pravu dimenziju i sadržaj. U tome se razdoblju u području školstva dosta toga započelo, nešto je uspješno realizirano, a nešto je već na samom početku propalo.

Kako je danas, kao i često u prošlosti, hrvatsko školstvo na raskrižju, mišljenja smo kako je krajnje vrijeme da se prepozna njegova važnost. Stoga su naše stvarne želje vezane za poboljšanje situacije u školstvu pa ovim putem iznosimo samo neke (probrane) prijedloge, razmišljanja, očekivanja, želje.

Mislimo da bi trebalo srediti nastavne planove i programe za gimnazije i svesti broj sati najviše na 30 tjedno. Iz nastavnih programa ispustiti ono što se ponavlja u više predmeta i na taj način osuvremeniti nastavu. Još je čitav niz čimbenika koji utječu na obrazovanje i njegov razvoj. To je prije svega opremanje škola suvremenim nastavnim sredstvima i pomagalima, dobro obrazovani nastavnici u stručnom i metodičkom pogledu, nastavnici motivirani za promjene (nastavnik koji ima bolje uvjete rada, višu plaću, bit će zadovoljniji i radit će bolje i uspješnije). Treba stvoriti uvjete za rad slobodnih aktivnosti, motivirati učenike koji će školu doživljavati kao ugodno mjesto za učenje i zabavu, što s ovakvom satnicom nije moguće, iako gimnazije pohađaju iznimno nadarena djeca, a upravo su ti mladi ljudi naša budućnost.

S obzirom da Hrvatska pripada europskom prostoru u svakom pogledu, bilo bi korisno upoznati se s aktivnostima koje se provode na prostoru europske zajednice, a vezane su uz obrazovanje.

Od novog ministra očekujemo da će provesti reforme koje su neophodne, da će se zalagati za struku i stručnost na svakom radnom mjestu i da će, prema mogućnostima ulagati u obnovu starih i gradnju novih školskih zgrada. Nama u Šibeniku trebalo bi izgraditi barem jednu novu školsku zgradu za srednju školu (može se adaptirati i neka od vojarni), a u suradnji s Ministarstvom znanosti i tehnologije poraditi i na boljim uvjetima za rad visokoškolskih ustanova.

Marija Šerić,

ravnateljica II. gimnazije Osijek

Ne očekujem revoluciju, niti je ona potrebna. Nadam se da smo iz nepovoljnih povijesnih i političkih okolnosti nešto naučili i da ćemo se u prosvjeti baviti odgojem i obrazovanjem, a da bismo to mogli, od ministra do učitelja svi moraju biti stručni i kompetentni. Ako se stvari tako postave, pa suradnici i pomoćnici budu osposobljeni upravo za što su imenovani, ministar će (ne sam!) moći napokon osmisliti strategiju razvitka hrvatskoga školstva.

Moramo znati što hrvatsko školstvo treba: tko i na koji način treba sudjelovati u ostvarenju zadanih ciljeva.

Dakle, sve mora biti jasno. Ne smije se dopustiti da pravnu regulativu tumači svatko na svoj način. Ako je zakon jasan, ni pravilnici ni upute ne smiju biti u koliziji s njim.

Ministar bi morao čuti glas onih koji rade s učenicima. Kako to osmisliti, ne znam, ali zasigurno Ministarstvo ne bi smjelo biti utvrda u koju se ne može doći. Ne postoji ministar zbog kabineta, niti kabinet zbog ministra nego svi postojimo zbog učenika. Naravno, u svemu mora biti mjere i opreza, ali isto tako i kulturnog odnosa prema podređenima.

Možda bi trebalo organizirati široku raspravu o prosvjeti i tek nakon toga odrediti ciljeve i zadatke, a kad se to odredi morali bismo prema europskim uzorima poštivati dogovoreno. Mi to možemo, samo se gubimo i svađamo zbog nejasnoća. Na taj način trpi prosvjeta i guši se u silnim problemima, uputama, odgovorima na nejasne zakone itd.

Nakon temeljitih priprema možemo govoriti i o suptilnim problemima.

Treba stvarati pozitivne političke i kulturne okolnosti koje će omogućiti više kreativnosti i ljubavi prema najljepšem pozivu.

Marko Prgin,

ravnatelj Gimnazije Vladimira Nazora, Zadar

Svi mi dobronamjerni, a i koji dugo radimo u prosvjeti, znamo da je mjesto ministra prosvjete i športa nezahvalno, a posebno kada je zemlja u teškoćama. Ako se znatno ne povećaju novčana sredstva, novi ministar neće moći bog zna što učiniti. Ukoliko se izvrši obećanje vlade za povećanjem novčanih sredstava, većinu sredstava treba utrošiti za izgradnju i popravak dotrajalih škola i povećanje profesorskih plaća. Budući da sam ravnatelj gimnazije, iznosim neka svoja razmišljanja kako je treba reformirati. Mišljenja sam, kao i mnogi, da je naš školski sustav jedan od najboljih u svijetu. Osobno sam se u to uvjerio, jer u zadnjih deset godina u našu gimnaziju došao je velik broj učenika iz mnogih zemalja Europe, SAD-a, Kanade i Australije i nismo posve zadovoljni njihovim znanjem.

Slažem se da se gimnazija treba promijeniti, a to trebamo učiniti oprezno: smanjenjem broja sati tjedno, smanjenjem opsega obrazovnih sadržaja iz pojedinih predmeta, povećanjem izborne nastave i obaveznim uvođenjem već najavljivane tzv. državne mature uz nadzor ministarstva. Možda će mi zamjeriti manji gradovi, ali ako želimo da nam gimnazije budu dobre, u mnogim manjim gradovima ne mogu to ostvariti iz jednostavnog razloga što nema dovoljno kvalificiranih profesora. Naglašavam da je standard gimnazija posebno loš, od samih zgrada do oprema i njima bi ministar trebao posvetiti posebnu pažnju. Čak bih predložio da odredi tim koji bi procijenio postojeće stanje i učinio prioritete. Apsurdno je da imamo gimnazija u dotrajalom stanju s jedne strane i gimnazija sa svjetskim standardima s druge.

Osobno bih volio da se ministar prosvjete i športa duže zadrži na toj funkciji ako zadovolji, bez obzira na promjenu vlasti, jer jedino se tako nešto dobro može učiniti.

Smilja Celigoj-Grimani,

ravnateljica II. gimnazije Split

Slijedom promjena ministara prosvjete i športa u našoj vladi, očekivanja ravnatelja i prosvjetnih djelatnika bila su usredotočena poglavito na poboljšanje materijalnih uvjeta. Ta su očekivanja prisutna i sada, u novonastalim promjenama na političkoj sceni, gdje se otvorenost za primjenu (onih) odgojno-obrazovnih koncepcija koje utemeljuju rezolucije i deklaracije Vijeća Europe, Europske unije i UNESCO-a, podudara s programima i strategijom nove vlade za europske integracije. Ne treba zanemariti već postignute rezultate i vrijednosti koje su tradicijski ugrađene u hrvatsko školstvo.

Od novog ministra očekujem da bude glasnogovornik i promicatelj novih programa koji uključuju stručne suradnike čiji rad inicira interes učenika za nova znanstvena područja.

Očekujem da se njegov glas čuje u saborskim diskusijama i svim tijelima koja su odgovorna za budućnost našega školstva i mladih ljudi koji predstavljaju golem intelektualni potencijal, pokretačku snagu za moderni svijet i modernu Hrvatsku.

Molim za nužno povjerenje i otvorenost prema kreativnim profesorima, ravnateljima i stručnim tijelima koja se zalažu za nove odgojno-obrazovne koncepcije, stručno provjeravanje i sposobnost savjetodavnih tijela da budu na razini vremena i odgovornih odgojno-znanstvenih ciljeva.

Neka odgoj i obrazovanje mladih bude primarna strategija političara, znanstvenika i pedagoga čija se riječ mora uvažavati i ukomponirati u sve važnije društvene promjene.

Materijalna pomoć mora potpomagati sve značajne podvige koji će uvjeriti mlade ljude i njihove odgojitelje da se zaista nešto važno mijenja u našem društvenom i znanstvenom programu koji mora nužno pratiti nova tehnologija, ali i gospodarski razvoj u čijem je središtu mladi čovjek krajnji cilj svih naših plemenitih napora i strategija prema novom tisućljeću.

Realnost, činjenično stanje — s obzirom na prostor, opremljenost škola, stručni kadar, dosadašnja ulaganja, zanemarene i zapostavljene sredine, opustošene regije — sve je to predmet za iscrpnu analizu koja će biti podloga za programe koji će biti lišeni bogate rječitosti; obećanja i lažnog nadanja, obzirom na goleme probleme s kojima se susreće Hrvatska za razliku od razvijenih zapadnoeuropskih zemalja koje se razvijaju u miru i gospodarskoj tradiciji zasnovanoj na temeljima tržišta, rada i zakona.

Ante Kusić,

ravnatelj Gimnazije Pula

Kao dugogodišnji prosvjetni djelatnik (31 godina staža, od toga 22 godine ravnatelj škole) smatram da je funkcija ministra časna ali istovremeno i jako zahtjevna.

Od novog ministra očekujem donošenje novog Temeljnog zakona o školstvu (o osnovnom i srednjem školstvu, kao i o obveznom desetogodišnjem odgoju i obrazovanju učenika).

Isto tako, ali da to ne bude samo slovo na papiru, i veću skrb o nadarenim učenicima. Svakako treba poticati sve one profesore čiji učenici osvoje jedno od tri prva mjesta na državnim natjecanjima iz znanja i sposobnosti, promičući ih u mentore i savjetnike uvažavajući stavove stručnih službi pri Ministarstvu, kao i one ravnatelje koji uspješno vode škole i postižu zapažene rezultate u radu škole.

Neuspješnim profesorima i ravnateljima trebalo bi se zahvaliti, svakako vodeći računa o njihovom novom poslu ili zbrinjavanju.

Što se tiče materijalnog položaja, želio bih da naš ministar uspije od Vlade izboriti veći postotak izdvajanja iz državnog proračuna, bar za 4-5%, a time bi se riješila mnoga materijalna pitanja; investicije (dati prednost oštećenim i uništenim školama u domovinskom ratu), opreme, kompjutorizacije, tekućeg održavanja, radionica, a time bolji standard učenika i svih djelatnika u školama.

Konačno očekujem da ministar racionalizira mrežu škola, tako da se odrede mjesta i gradovi koja mogu imati gimnazije, odnosno druge škole.

I na kraju mislim da je u sve škole potrebno uvesti portirsku službu.

Anđelka Dukat,

ravnateljica Klasične gimnazije, Zagreb

RES, NON VERBA

djela, a ne riječi (latinska poslovica)

— veća stopa izdvajanja za školstvo

Hrvatsko školstvo traži sasvim konkretne zahvate i kvalitativne pomake i promjene kako bismo se što prije mogli pridružiti europskim standardima, ali bez revolucionarnih obrata.

Novog ministra čeka odgovoran posao izrade projekta dugoročne koncepcije evoluiranja postojećeg školskog sustava u novi, prilagođen potrebama današnjega čovjeka. Na tom nacionalnom projektu Ministarstvo uz pomoć Zavoda za unapređenje školstva treba okupiti sve zainteresirane skupine stručnjaka da bi se zajednički došlo do škole po mjeri čovjeka i željenog pedagoškog pluralizma, ali i prilagođenog i fleksibilnog sustava koji će unutar vertikale od dječjeg vrtića do visokih učilišta, pružati svakom mladom čovjeku najviše mogućnosti za solidno i kvalitetno stjecanje znanja i zanimanja.

Mnogo toga je u proteklih deset godina učinjeno i mnogo toga započeto, ali upravo sada je trenutak kada je sazrela svijest da je nužno prići operacionalizaciji ciljeva počevši od stvaranja cjelovitog sustava, prilagodbe programa, tj. njihovog svođenja na nužni minimum, a istovremeno otvaranje većeg prostora izbornoj i fakultativnoj nastavi, pa sve do udžbenika i donošenja koncepcije cjeloživotne izobrazbe.

Što se tiče srednjeg školstva, osobito gimnazija, većina stručnjaka slaže se da je potrebno donijeti koncepciju nacionalnog kurikuluma, a onda si selektivno svaka od pojedinih grana i struka osmislila unutar sustava svoj kurikulum. U donošenju novog nastavnog plana i kurikuluma klasične bi gimnazije mogle odigrati ključnu ulogu i upravo tu očekujemo od gospodina ministra stvarnu, a ne samo verbalnu podršku klasičnoj izobrazbi kao temelju izobrazbe u novom tisućljeću. Ta bi se naobrazba napokon morala okrenuti humanizmu i fundamentalnim ljudskim vrijednostima.

Klasično obrazovanje pruža obuhvatnije i produbljenije poznavanje korijena europske kulture od Homera do danas. Puna četiri stoljeća klasične izobrazbe i neprekinutog postojanja Klasične gimnazije u Zagrebu neupitno nas pozicionira u srednjoeuropski kulturni krug. Osim što latinski i grčki jezik imaju znanstvenu upotrebnu vrijednost, a nastava tih jezika služi školovanju u jeziku i mišljenju, i odgaja za realističnost i distancu, ti jezici otvaraju drukčiji pristup svijetu kroz spoznaju o integraciji dviju kultura.

Na takvim fundamentalnim vrijednostima Klasična je gimnazija četiri stotine godina temeljila svoj kontinuirani doprinos hrvatskom srednjem školstvu i, za razliku od mnogih drugih europskih zemalja u kojima su doduše postojale klasične gimnazije, ali, ili nisu imale kontinuitet ili su pak prije davedesetak godina jednostavno nestale i urušile se same od sebe, naša Klasična gimnazija trajan je »proizvod« prvorazredne kvalitete i u tom smislu je naš nacionalni, ali i izvozni potencijal.

Stoga očekujemo od novog ministra sasvim konkretne korake:

— da u oblikovanje nove hrvatske škole uključi timove stručnjaka za pojedina područja, za klasične gimnazije sve klasičare, tj. nastavnike klasičnih jezika, ravnatelje i nastavnička vijeća klasičnih gimnazija, Katedre za klasičnu filologiju i Udruge klasičara, da za početak odaberu ogledne škole na kojima bi se postupno vršili pomaci u kvaliteti pedagoških standarda i to tako da se nastava održava samo u jutarnjoj smjeni, s razrednim odjelima do 25 učenika, a sve ostalo vrijeme škola je otvorena za fakultativne programe, slobodne aktivnosti i mentorski rad s učenicima. Pretpostavka je da takvu nastavu obavljaju visoko kvalitetni nastavni kadrovi koji će se trajno educirati za takav način rada i bit će opterećeni adekvatnom satnicom, manjom od postojeće.

Budući da je proces preobrazbe školstva trajan i dugoročan projekt, ovakav zahvat stvaranja oglednih škola moguće je provesti odmah, a njegova realizacija pratila bi u hodu sve dugoročne promjene. Klasična gimnazija, a i mnoge druge škole, spremna se kadrovski odmah uključiti u ovakve projekte, ali to zahtijeva određene investicije i ulaganja. Nadamo se da će gospodin ministar uspjeti pronaći financijska sredstva kojima će pokrenuti golemi obrazovni potencijal naše zemlje.

Želimo li da naša mladež bude kompetitivna europskoj, ne možemo više odgađati nužne promjene.

Dubravka Šuica,

ravnateljica Gimnazije, Dubrovnik

Prije svega veselim se da je novi ministar prosvjete osoba koja dolazi iz prosvjete, što znači da u potpunosti poznaje sustav školstva. Sigurna sam kako su mu poznati i suštinski i formalni problemi s kojima se suočava hrvatsko školstvo iz objektivnih i subjektivnih razloga. Nažalost, promjene koje su uslijedile 1990. godine nakon preuzimanja vlasti od strane demokratski izabrane vlasti bile su nedostatne, jer promijeniti čelne ljude školskih ustanova nisu bile dostatne promjene bez potpune transformacije cijelog sustava sa svim pratećim zakonskim i ostalim rješenjima.

Sve započete reforme sustava hrvatskoga školstva redovito su nailazile na otpore stručne javnosti ili određenih političkih krugova koji su se školstvom zanimali koliko im je trebalo za njihove dnevnopolitičke svrhe. Kako osim a priori negativističkim stavom bilo kakvim promjenama, objasniti protivljenja usklađivanju hrvatskog školskog sustava europskim standardima u opterećenosti učenika, školskim programima, nastavničkoj normi i ideološkoj podlozi hrvatskih školskih programa.

Vjerujem da će dr. Strugar uspjeti napraviti sve predradnje kako bi se hrvatski školski sustav prilagodio uređenim školskim sustavima u Europskoj uniji. Potrebno je europska pozitivna iskustva primijeniti ali uvijek imajući u vidu nacionalni element, kako ne bi potpunom i nekritičkom integracijom zanemarili izvorni hrvatski identitet. Hrvatski kadrovi moraju neprekidno osjećati tradiciju kršćanske, demokratske, narodnjačke hrvatske kulture i tu spoznaju o vrijednostima kulture svoga naroda moraju znati prenijeti mlađima razvijajući u njima ispravne, etičko-moralne standarde koji su jedini jamac stabilnog i naprednog u hrvatskom društvu i državi.

Također bi valjalo bolje razmisliti o odnosu jedinica lokalne samouprave prema školstvu, njihovim obvezama i odgovornostima u materijalnom smislu uz uvjet osiguravanja učinkovitog nadzora nad općim vrijednostima koje će biti promicane kroz sustav hrvatskoga školstva.

Vrlo je važno raditi na rasterećenju učenika, odnosno smanjenju programa. Također je potrebno jasno definirati nastavničku normu odnosno što je još važnije precizirati poslove do 40-satnog radnog tjedna. Sustav natjecanja je također pogrešan i neodrživ na način kako je do sada ostvarivan.

Očekujem da će se nastaviti sve opravdano započete investicije, što smatram vrlo važnim elementom u ovom složenom trenutku za hrvatsko školstvo.

Iskreno želim da novi ministar ustraje na stvaranju boljih i kvalitetnijih materijalnih uvjeta za izvođenje nastavnog procesa i osiguravanje boljih materijalnih uvjeta djelatnika u školstvu.

Varja Crnić-Zalokar,

ravnateljica Gimnazije Andrije Mohorovičića, Rijeka

Što bih htjela pitati i poručiti ministru prosvjete i športa dr. sc. Vladimiru Strugaru

1. Broj sati nastave u gimnaziji je 35. Prema Zakonu o srednjem školstvu maksimalno dozvoljen je 32. Pitanje o tome postavila sam nebrojeno puta. Do sada su svi ministri, zamjenici i pomoćnici slegnuli ramenima. Nadam se da nećete i Vi.

2. Gimnazijski programi sažeci su onih s odgovarajućih fakulteta. Npr. program matematike u 4. razredu gimnazije gotovo je istovjetan onome s 1. godine Tehničkog fakulteta, što znači da ili program treba ozbiljno reducirati, ili gimnazijalce treba osloboditi polaganja matematike na nekim fakultetima.

3. Broj predmeta se može svesti u razumne okvire (grupa ravnatelja je davne 1995. tako nešto i predlagala). Radi pojašnjenja: u 3. razredu opće gimnazije učenik sluša 17 predmeta (16 teorijskih + TZK koji i sam već postaje teorija). Ne moramo se čuditi da učenici ne vole školu i da je izbjegavaju.

4. Udžbenici su priča za sebe. Za većinu struka nije imala pozitivno mišljenje, ali su oni i dalje u igri. Mislim da bi se mišljenje struke moralo poštovati, te da bi naši kolege iz Zavoda za unapređenje školstva trebali poštovati i uvažiti naše mišljenje, jer u školi radimo mi, a ne oni.

5. U našem gradu jedina je srednja škola izgrađena u drugoj polovici 20. stoljeća ona iz 1964. (Trgovačka i tekstilna škola). Naša zgrada (dijele je dvije gimnazije) sagrađena je u prošlom stoljeću i na listi je prioriteta za popravak od 1994. Mi još uvijek strpljivo čekamo. Zgrada je na cesti, nema dvorišta, zraka, zelenila ni sunca, ali hvala Bogu još uvijek ima dovoljan broj pametne djece koja žele pohađati školu, unatoč naprijed navedenom.

6. Rad s nadarenim učenicima u našim srednjim školama je volonterski, jer se po Pravilniku ne priznaje u normu. Godine 1996. tražila sam od ondašnje ministrice da se kolegama prizna makar 1 sat u nastavi, pa to isto molim i Vas, jer se radi uglavnom o radu subotom, koja je nama neradan dan.

7. Mi smo po prirodi posla skromni i možemo se snaći i s onim sredstvima koja dobivamo. Problem je u tome što ih ne dobivamo (zadnja isplata je bila za mjesec listopad).

8. Uz plaće koje su onakve kakve jesu, a to znači (za fakultetski obrazovane ljude) s neobičnim koeficijentima u odnosu na ostale državne službenike u VSS-u, pretpostavlja se da se profesori ne moraju voziti na posao. Uz poplavu državnih automobila zaslužili smo barem pokaznu kartu.

9. Sve primjedbe su dobronamjerne, jer ja već 22 godine (od 24) radim u prosvjeti, bez obzira što mi Ministarstvo prosvjete 13 godina koje sam radila kao predavač kemije na Pedagoškom fakultetu u Rijeci ne priznaje kao prosvjetni rad.

Claudia Milotti,

ravnateljica Talijanske srednje škole, Pula

Želim da bude ministar s kojim će se završiti izgradnja nove zgrade Talijanske srednje škole u Puli i riješiti mnogobrojni problemi oko izgradnje nove škole.

Valjalo bi, a to je ono što žele i prosvjetni radnici, stvoriti moderniju hrvatsku školu koja će staviti učenika u središte, poticati učenikovu kreativnost. To znači i mogućnost slobodnog izbora programa, slobodnih aktivnosti što podrazumijeva i prilagodbu zastarjelih školskih programa koji nisu pratili društvene promjene u minulom desetljeću.

S tim u vezi trebalo bi više skrbiti o materijalnim uvjetima u školama — opremiti laboratorije, specijalizirane učionice, nastavna sredstva, pomagala i informatizacija.

Sve se to može ostvariti poveća li se izdvajanje za prosvjetu u državnom proračunu, naravno, uz potporu Vlade.

Kao ravnateljica manjinske škole istaknula bih potrebu za regulaciju zakonskih normi koje će uvažiti specifičnosti manjinskih škola. Hrvatski državni sabor ne bi trebao prihvatiti sadašnji prijedlog Zakona o školovanju manjina koji predviđa »etnički filter« pri upisu u manjinske škole, nego bi valjalo postupiti u skladu s Ustavom RH, europskim normama i Memorandumom između Italije i Hrvatske.

Ističem potrebu donošenja Zakona, jer je aktualni zakon na snazi od 1979. Novi zakon posebno je značajan i zbog niza podzakonskih akata koji o njemu ovise.