Nježne grudi mladih djevojaka

Nježne grudi mladih djevojaka

Vrtlog života (American Beauty), SAD 1999, režija Sam Mendes, scenarij Alan Bull, fotografija Conrad L. Hall, uloge Kevin Spacey, Annette Bening, Thora Birch, Wes Bentley, Mena Suvari, Chris Cooper, Peter Gallagher

Trostruki dobitnik Zlatnog globusa (za najbolji film, režiju i izvorni scenarij) i jedini pravi favorit ovogodišnjeg natjecanja za Oscara (nominiran je za najbolji film, režiju, izvorni scenarij, glavnu mušku i žensku ulogu, fotografiju, montažu i muziku), Vrtlog života doista je vrijedan film čiji je slab prijem među dobrim dijelom hrvatskih kritičara posve neopravdan. Ta priča, u čijem je središtu sredovječni muškarac (Spacey) kojem poznanstvo s novodoseljenim mladim susjedom (Bentley) vraća davno izgubljenu sponu s mladenačkim svjetonazorom i entuzijazmom, afirmira trenutke sreće i ljepote (otuda izvorni naziv filma) kao pravi smisao života, nasuprot materijalističkoj groznici i trci za novcem i statusom. Ova kritika suvremenog američkog društvenog stanja pa i kapitalizma u cjelini (vrlo aktualna u trenucima dok se vode burni sporovi oko slobodne svjetske trgovine) na čisto scenarističkoj razini ima određenu dozu nepotrebne eksplicitnosti, a scenarij poseže i za nekim klišejima (militantni homofob koji je zapravo prikriveni homoseksualac), no režija filmskog debitanta Sama Mendesa (istaknut kazališni režiser) u najvećem je dijelu filma toliko odmjerena, suptilna i ugođajna (fascinantna je njegova uporaba širokog platna, tradicionalno sinonima za spektakularnije žanrove, u kontekstu primarno intimističkoga psihološkog filma) da svi scenaristički viškovi, uz potporu uglavnom sjajne glumačke ekipe (u prvom redu Spaceyja, Birch, Bentleyja i erotične slatkice Suvari, kao maloljetna ženskog ideala Spaceyjeva lika), bivaju neutralizirani. Mendesu se, istina, može prigovoriti neujednačena intonacija cjeline, jer u filmu se miješaju vrlo ozbiljna, mjestimično humorna drama i satira, odnosno može se opisati kao spoj Ledene oluje Anga Leeja i Sreće Todda Solondza, no ako se zanemari preglumljeni nastup Annette Bening, kao glavne nositeljice satirične humornosti u filmu, ni taj prigovor u konačnici nema veće značenje. Osobito ako se ima u vidu da je Mendes prvi holivudski režiser koji je nakon dugo vremena obnažio svoje protagoniste, odbivši u ključnim trenucima sakriti ženske grudi, a ne zaboravimo da je riječ o nježnim grudima mladih djevojaka, sedamnaestogodišnje Tore Birch i dvadesetogodišnje Mene Suvari.

Veliki Lebowski (Big Lebowski), SAD 1998, režija Joel Coen, scenarij Joel i Ethan Coen, fotografija Roger Deakins, uloge Jeff Bridges, John Goodman, Julianne Moore, David Huddleston, Philip Seymour Hoffman, Steve Buscemi, Tara Reid, John Turturro

Još je u jesen prošle godine bila najavljena hrvatska kino premijera zadnjeg ostvarenja braće Coen, da bi se film napokon pojavio na zagrebačkom repertoaru potkraj veljače. Veliki Lebowski prvi je film Coenovih nakon sjajno primljenog Farga i u Americi je uglavnom dočekan s nerazumijevanjem. Nije ni čudno jer riječ je o uratku koji se čak i u kontekstu opusa braće Coen može nazvati izrazito ekscentričnim. Coenovi su u Velikom Lebowskom izmješali Hawksov Rio Bravo, tvrdokuhane krimiće Hammetta i Chandlera i komplementaran im film noir, filmsko-koreografska rješenja iz mjuzikala Busbyja Berkeleya, ekspresionističke (Lang) i oniričko-nadrealističke (Hitchcock-Dali) natruhe, elektropop skupinu Kraftwerk i serijal Umri muški te tko zna što još. Rezultati te paradigmatske postmodernističke mješavine, koju dodatno intenzivira velik broj odreda slikovitih likova, impresivni su: Veliki Lebowski nedvojbeno je jedan od vrhunaca opusa braće Coen, (stilski i narativno) iznimno maštovit, zabavan i duhovit film, kojim Coenovi vješto komentiraju suživot dva pola suvremene Amerike — liberalnog, čije je nezaobilazno referentno mjesto hipijevski pokret i bunt s kraja šezdesetih (u filmu ga utjelovljuje Dude Lebowski u, nakon duljeg vremena, odličnoj izvedbi Jeffa Bridgesa), te konzervativnog s uporištem u kultu vojske i Vijetnama (najbolji Dudeov prijatelj, vijetnamski veteran u izvedbi Johna Goodmana). Prvorazredna glumačka ekipa i sjajan izbor pjesama za soundtrack (u rasponu od Boba Dylana do Gipsy Kingsa) upotpunili su sliku ovoga razgaljujućeg uratka.

Damir Radić