Na znanje i ravnanje

Od pridjeva rávan dosta je izvedenica koje su relativno često i iz raznih razloga osporavane u nekim normativnim intervencijama i(li) jezičnim savjetima. Mislim da se u tome znalo i pretjerivati, pa će možda biti zanimljivo osvrnuti se bar na neke od njih.

Osnovno značenje spomenutog pridjeva tiče se kakve površine (koja je »bez udubljenja i izbočina«) ili nečega čemu je svojstvena linearna protežnost u prostoru (što nije iskrivljeno, savijeno i sl.), ali se taj pridjev upotrebljava i u prenesenu značenju, npr. u značenju jednak (po kakvu svojstvu, po važnosti ili vrijednosti), ravnopravan s kim ili s čim (npr. ravan po činu, ravan u snazi i sl.).

I glagol ravnati, koji se tvori od toga pridjeva, zajedno s brojnim izvedenicama (izravnati, poravnati, ravniti, sravniti, sravnjivati, poravnavati, naravnavati i sl.) u izravnoj je vezi s temeljnim značenjem pridjeva ravan, pa znači činiti što ravnim, izjednačivati udubljenja i izbočine na kakvoj površini (ravnati iskopanu zemlju) odnosno ispravljati što savijeno ili iskrivljeno (ravnati žicu ili ravnati vojnike u stroju). Međutim, kako taj glagol pretpostavlja izrazitu izvanjsku aktivnost, nije neobično što je vrlo rano (u tom je značenju zabilježen između ostaloga i u Stullija) počeo značiti i upravljati (npr. bolnicom) ili dirigirati (npr. orkestrom). Naime, pojam ravnoga uključuje i značenje normalnoga, očekivanoga, onoga kako bi trebalo biti, pa ravnati kakvom ustanovom zapravo znači činiti da stvari u njoj budu »ravne«, »ispravljene«, tj. da budu očekivane, normalne, onakve kakve trebaju biti, da se odvijaju po redu i zakonu, da ljudi u takvoj ustanovi budu ravnopravni i sl.

Glagol ravnati se trebao bi primarno značiti činiti sebe ravnim, ispravljati se, ali to značenje rijetko dolazi do izražaja jer ravnanje, kao što je rečeno, pretpostavlja izvanjsku akciju, npr. Žica se (sama) izravnala. Zato taj glagol puno češće znači postaviti se u istu ravninu (liniju) s kim ili s čim, npr. ravnati se u stroju. Kako to značenje pretpostavlja živa bića, prije svega čovjeka, i uključuje uspoređivanje s kim ili s čim drugim, izrazito je podložno uopćavanju (apstrahiranju) pa je taj glagol, također rano, počeo značiti i orijentirati se, držati se, vladati se prema komu ili (po) čemu, npr. ravnati se po uputama ravnatelja. S tim je značenjem u vezi i glagolska imenica iz frazeologiziranoga izraza u naslovu ovoga napisa (na znanje i ravnanje), koji se ranije često upotrebljavao kao formula kojom je javni pozivar (orij. telal) počinjao svoja obavještenja ili kao početni dio kakva pismenog oglašavanja.

Osim spomenutih značenja glagol ravnati susretao se ranije i u značenju smirivati, pomirivati (zavađene ljude), činiti da tko sklopi nagodbu s kime i sl., a ravnati se u analognu značenju miriti se, sklapati nagodbu s kim. Danas je takva poraba glagola ravnati posve zastarjela, rijetka i regionalno ograničena (na ruralnu štokavštinu).

Iz rečenoga se vidi da pridjev ravan i glagol ravnati i njihove izvedenice lako uključuju dva značenja koja nisu temeljna za te riječi. Prvo je značenje akcije koje lako proširuje pojam »ravnoga« i na ono što nema nužno površinu ili svojstvo linearne protežnosti u prostoru (npr. na odnose među ljudima). Drugo značenje koje se u takvim riječima još češće javlja jest poredbeno značenje (ono je vezano za činjenicu da i doslovno ravnanje podrazumijeva odnos, npr. odnos između ravnoga i neravnoga dijela površine). Zato mislim da je prestrogo kad se takve riječi normativno proskribiraju npr. u iskazima tipa izravnati rezultat ili poravnanje rezulata, kao što se redovito čini (usp. Govorimo hrvatski, Zagreb, 1997, str. 18), iako se može, naravno, dati određena prednost spojevima riječi koje su izvedene od pridjeva jednak (izjednačiti, izjednačenje). Mislim isto tako da nije neobična ni neočekivana poraba glagola sravniti u značenju usporediti, iako je naravno temeljno značenje (i) toga glagola učiniti da što postane ravno, npr. sravniti sa zemljom. Međutim, to izrazito poredbeno značenje čini se da je danas sve rjeđe te da je posve prevladao glagol usporediti (neki još uvijek upotrebljavaju isporediti, posebno u fusnotama znanstvenih tekstova, ali mislim da je to posve suvišno, zastarjelo, a obilježeno je i kao srpsko).

Pojedini jezikoslovci posebno su se često izjašnjavali protiv porabe glagola ravnati u značenju upravljati i(li) dirigirati te osobito često protiv imenica ravnatelj i ravnateljstvo. Tako npr. Nikola Andrić piše da nije dobro »direktore pojedinih naših zavoda nazivati ravnateljima jer oni ne ravnaju zavode nego upravljaju njima (leiten). Oni su upravnici, upravitelji ili poglavari« (Branič jezika hrvatskoga, Zagreb, 1911, str. 110). Maretić je na te riječi primijenio svoju poznatu formulu »može podnijeti« iako je smatrao da je riječ o kajkavizmima (Jezični savjetnik, Zagreb, 1924, str. 122), a srpski su jezikoslovci riječ ravnatelj u pravilu izrazito strogo proskribirali. Tako npr. M. S. Moskovljević piše: »Pošto glagol ravnati nema značenje 'upravljati', to se i lice što upravlja nekim zavodom pogrešno zove »ravnatelj«, već treba da se zove upravitelj ili upravnik, kao što se i zove, ako nećemo da uzmemo međunarodnu reč direktor« (Naš jezik, III, str. 127-128). Dodaje tome da su tu riječ Hrvati uveli »u doba puritanstva« pod utjecajem kajkavskog narječja, da se u istočnim krajevima ta riječ uopće ne upotrebljava te da bi izjednačena administrativna terminologija uvela više reda u upotrebu tih naziva.

Moguće je doduše da je do porabe riječi ravnati i ravnatelj u opisanu značenju doista došlo pod utjecajem kajkavskoga narječja (zabilježena je takva poraba i u starim kajkavskim rječnicima, npr. kod Belostenca), ali to nikako nije razlog za proskribiranje, tim više što smo u provedenoj analizi vidjeli da to značenje ni u standardnom jeziku nije nimalo neobično. Naprotiv!

Druga je stvar što se posljednjih godina događa da riječ ravnatelj potiskuje gotovo sve konkurentne riječi. Mislim da to nikako nije dobro. Riječ ravnatelj primjerena je da se njome označe čelnici zavoda, škola, bolnica i sličnih ustanova (tj. onih ustanova u kojima je rad s ljudima na neki način u prvom planu). Ne mislim međutim da je ta riječ primjerena kad se radi o tvornicama, poljoprivrednim dobrima, trgovačkim poduzećima ili naftnim kompanijama. Ne mislim stoga da je dobro npr. ravnatelj mljekare, ravnatelj cementare, ravnatelj Name ili ravnatelj Hrvatskih šuma (tu bi u prvom planu bila riječ direktor ili eventualno upravitelj). Neće također biti dobro ni ravnatelj proizvodnje ili ravnatelj prodaje (nego direktor ili, bar kolokvijalno, šef), neće biti dobro ravnatelj katedre (nego pročelnik ili voditelj, kolokvijalno i šef), neće biti dobro ravnatelj plemićkog imanja (nego upravitelj imanja), neće biti dobro ravnatelj skladišta (nego eventualno voditelj ili šef skladišta) itd. Prema tome, u značenju onoga koji je na čelu kakva poduzeća u najširem smislu mogu kao službeni nazivi dolaziti i ravnatelj, i direktor, i upravitelj, i pročelnik, a na nižim razinama ili kolokvijalno i voditelj, šef, čelnik, poslovođa itd. Što se tiče riječi upravnik, mislim da ona ne dolazi u obzir kao službeni naziv. Ona je danas (postala) izrazito obilježena kao regionalna, kolokvijalna i(li) kao srbizam. Za govornika hrvatskoga standardnog jezika ona danas ima otprilike onakav status kakav u srpskom standardnom jeziku ima riječ ravnatelj.

Naravno, ništa od ovoga što je rečeno ne vrijedi za vojne, političke ili policijske ustanove. Tamo imamo brigadire, generale, bojnike i satnike; predsjednike, potpredsjednike (dopredsjednike) i glavne tajnike te inspektore i načelnike itd.Ivo Pranjković