Kultura izvan tržišta

Kultura izvan tržišta

Vlaho Bogišić, potpredsjednik Matice hrvatske, složio se da su »Vijenac« dosadne novine

Tribina Zdravog društva, Kulturna politika u Hrvatskoj, Filozofski fakultet, 1. ožujka 2000.

»Kupiš pet — dobiš šest« — bio je slogan kojim su nas pokušavali pridobiti da sladoled konzumiramo u prevelikim količinama. Dobro je bilo jedino to što smo znali što konzumiramo i koje su posljedice. No, pozovu li vas na tribinu s temom Kulturna politika u Hrvatskoj, a prije tribine podvale vam performans Ljubi Hankovu guzicu, onda možete reći da marketinški trik nije polučio cilja. Performansi prije tribina, posebice ako su loše izvedeni i nemaju baš nikakve veze s temom tribine, nisu poželjni, a mogu čovjeka i iživcirati. Sve to i prije negoli smo čuli i prvo izgovoreno hrvatsko slovo Andreje Zlatar o »Zarezu«, Vjerana Zuppe o Bilježnici i Vlahe Bogišića o Matici hrvatskoj. Kulturna politika u Hrvatskoj, tema tribine, prelomila se kroz ova, ali i mnoga druga pitanja.

Vjeran Zuppa odgovarajući na pitanje o konceptu Bilježnice ponovio je svoje razloge za pisanje takva dokumenta. Dokument je nastao i na tragu izvještaja Vjerana Katunarića i doministrice Cvjetičanin Biškupićevu ministarstvu, a upravo je taj izvještaj služio kao pristupni dokument za Vijeće Europe. Bilježnicom je Zuppa pokušao objasniti i pojam projekta kulturne politike. Značenje toga hipnotičkog pojma je, prema Zuppi, redovito ostajalo prazno. Rezultat državne/državotvorne/hadezeovske kulturne politike bio je taj da je ministar bio mjerodavan za sve u kulturi, pa i za imenovanje ravnatelja gradskih knjižnica. Da tekstić(citirao je Zuppa najpoznatiju ministricu prosvjete) Bilježnice ne možemo eliminirati kao neizvediv i utopijski, dokazuje i prihvaćanje kulturnih vijeća od strane Ministarstva kulture (slična vijeća postoje u Nizozemskoj). Vijeća bi, tvrdi Zuppa, bila ona instanca koja bi ubuduće jamčila stručnost ljudi u kulturnim institucijama.

Na pitanje kako vidi sebe u društvu (mali prigovor voditelju tribine zbog ovakvih metafizičkih pitanja) Andrea Zlatar odgovorila je pojasnivši sadašnji položaj i probleme vezane uz financiranje »Zareza«. Uključivanje u tržišnu utakmicu (te prekidanje ovisnosti o donacijama Otvorenog društva) onemogućeno je nizom prepreka, od nenaplaćivanja prodanih primjeraka, do nerazvijenog sustava knjižara.

Vlaho Bogišić je, na pitanje financiranja, pokušao ublažiti tezu da se Matica hrvatska financira isključivo iz državnog proračuna. Tvrdi da je čak 60 posto sredstava Matica dobivala iz različitih fondova i vlastite djelatnosti. Iako je to institucija udruženih građana i kao takva od nacionalnog interesa, Bogišić se zalaže da proračun pomaže minimalnim sredstvima, ali da se Matici vrate nekretnine.

Pitanjima iz publike (tribina je, nekako, prošla put od alternative do klasike) otvorila se rasprava o onom dijelu državotvorne kulturne politike koji se brižno bavio studentskim kulturnim životom. Jedno od pitanja dotaknulo se studentskih novina »Homo volans«, koje su prestale s izlaženjem prije dvije-tri godine. Dok je Zuppa prozvao odgovorne, a to su Studentski centar i Ministarstvo znanosti, kao glavne krivce zašto se ne financira nijedan takav studentski časopis, Bogišić je predložio studentima vršenje pritiska na institucije.

Da se na tribini može govoriti misleći pritom na auditorij (često spominjani zakon tržišta), dokazao je Zuppa izvrsnim tezama o Sveučilištu. Uspoređujući SC nekad i sad, vjerno je opisao (anegdotalno, jer čini se da je o tome jedino tako moguće govoriti) elementarno lukavstvo režima, koji je smišljeno uništio studentsku kulturu. Nekadašnji ravnatelj SC-a Cvitan Milas, koji je tu ustanovu vodio osam godina, danas bi stanje SC-a mogao opravdavati po formuli iz '71, kada je, kaže Zuppa, tvrdio da ih je zaveo Tripalo. Zuppa je, također, upozorio na važnost potrebe vraćanja generičkih mjesta (nekad su to bili »SL«, »Polet«...) i odupiranje korupcionaštvu i mitu.

Manje revolucionaran, ali ne nezanimljiv, bio je Vlaho Bogišić, koji je na pitanje o kontroli uprave Matice hrvatske odgovorio da uprava nije sastavljena po političkom ključu, ali postoji siva zona odlučivanja, postoje različiti idejni interesi, a Matica da je »vrst trećeg doma parlamenta«. Koliko je slika Matice kao parlamenta upitna, toliko je Bogišićevo slaganje s komentarom da je koncepcija novog »Vijenca« dosadna, recimo, zanimljivo.

Ako se zanemari činjenica da je i nakon tribine posjetiteljima ponuđen performans (lako ste mogli otići, bez uporabe sile), ova, deseta tribina Zdravog društva (projekta Kluba studenata Filozofskog fakulteta) ipak zaslužuje pohvale. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog šarolika izbora gostiju, koji su, svaki na svoj način, komentirali kulturnu politiku donedavne vlasti i iznijeli svoja viđenja sadašnje situacije.

Katarina Peović