Tko će napuniti rivu

Nakon predizbornoga skupa HDZ-a u Splitu u proljeće 1990. bilo je jasno — HDZ će pobijediti u Hrvatskoj. Nisu više bili ni potrebni novi skupovi, televizijske emisije, reklamne kampanje. Nije više bilo pomoći njihovim konkurentima. Split je jednostavno test političkih prilika u Hrvatskoj, u mnogočemu i najava događanja, pojava, koja će već sutra, neka se ne ljute gospoda u metropoli, zadesiti i Zagreb.

Te 1990. u samo nekoliko dana održali su u Splitu skupove Koalicija, SDP i HDZ. Koalicija nije popunila ni Prokurative, Račan i dečki iz Stranke domokratskih promjena jesu popunili Rivu, ali vidjelo se da tu nešto nedostaje. Nekoliko sati kasnije Tuđman i društvo izazvali su euforiju na istoj toj Rivi. Satima se čekalo da Tuđman progovori hrvatskom puku Splita. Sve je bilo jasno.

Danas? Danas je splitski oporbeni blok, ocjenjuju u oporbi, zapravo test buduće suradnje nakon, uvjereni su, izborne pobjede. Preživi li Udruga u Splitu, preživjet će i u Zagrebu. Udrugu čine HSLS, koji je na posljednjim izborima u savezu s HNS-om dobio, doduše nakon HDZ-a, najveće povjerenje glasača, potom SDP, te koalicija koja je iznenadila svojom uspješnošću Hrvatsku — ASH i HSU. Umirovljenici i Degenovi socijaldemokrati, koje u Splitu predvodi agilni Mate Buljubašić, znatno su prebacili izborni prag od osam posto i ostvarili čak tri mandata u Gradskom vijeću.

No, hoće li oporba izdržati? Sudeći prema nekim tekstovima, osobito u zagrebačkom »Vjesniku« koji svakih nekoliko tjedana najavljuje raspad te koalicije, liberali i esdepeovci samo što nisu pregazili slabije partnere. A ni među liberalima i »crvenima« navodno nema baš previše sklada. Istina je negdje u sredini. Nema među partnerima velike ljubavi, grintat će jedni na druge, ali politika se ne vodi radi ljubavi, nego iz interesa. I stoga ne treba sumnjati, baš zbog priče s početka teksta o tome kako je Split pokusni balon za Zagreb, da će udruga dočekati iduće izbore. Neće se, naime, naći novi Nikola Grabić koji će vlast prenijeti u vlasništvo HDZ-a. Uostalom, čini se da ga HDZ previše i ne traži.

Priča o koaliciji ipak je priča o matematici, o broju mandata, ali splitsku su publiku ipak određivali ljudi, jake ličnosti koje su i 1990. pokrenule Splićane. Splitska se politička scena danas ipak svela na mlaku vodicu, ne bi se čovjek u njoj ni okupao. Među živima nema više Petra Šunjića, uglednog odvjetnika i predsjednika prve splitske podružnice jedne stranke, HSLA-a, nema Velimira Terzića, također liberala, moralnog autoriteta grada, sa scene su nestale i osobe koje su pokretale političku javnost i dale joj i okus i miris — poput Stjepana Loze, demokršćanski orijentirana regionalca, osnivača Hrvatskog dalmatinsog doma, iz politike se povukao i prvi i pravi splitski pravaš — Luka Podrug. Druge je politika pak odnijela iz grada, od Davorina Rudolfa, Zvonimira Markovića...

Sve je spalo na nekoliko imena, gradonačelnika Ivicu Škarića koji će svojim izjavama javnost ili razveseliti ili razljutiti, prvog esdepeovca, uvijek provokativnoga Marina Jurjevića i župana Branimira Lukšića, koji je kadar razljutiti i predstavnike stranih država, ali bogme i radnike iz kaštelanskog Adriavinila. I — tu bi negdje kraj priče. Danas u splitskoj politici gotovo da i nema pravoga karanja, nema se čovjek s kime onako sočno posvađati, polemizirati. U svemu su najkraćih rukava ostali novinari. Umjesto da trče za politikom, moraju sami smišljati stranačke skandale.

Split je čudan i po tome što brzo diže prst gore, ali ga, bogme, još brže spušta. Tko se danas više i prisjeća Dalmatinske akcije i njezine predsjednice dr. Mire Ljubić-Lorger? A prije samo nekoliko godina DA je dobivala i 15 posto glasova u Gradu. Liberali, koji i danas vladaju Splitom, prema nekim posljednjim anketama na idućim bi izborima, nastupe li samostalno, mogli doživjeti pravu katastrofu. A HDZ — nekad nedodirljiv — već je dva puta zaredom izgubio izbore. Što će tek biti sa sivim vukovima koji su 1997. iznenadili sebe, Split i Hrvatsku. Hoće li im umirovljenici vrednovati to što su za njihova mandata dobili besplatni prijevoz u gradskim autobusima ili će se, kako se pretpostavlja, okrenuti SDP-u, koji bi mogao postati najjačom strankom u Gradu.

A Split, takav kakav je, u jadnu, zapuštenu stanju koje nije popravila sadašnja, a bogme ni prošla vlast, i sam je izgubio interes za politiku. Barem se tako čini na površini. Prije dvadesetak godina na splitskom su Poljudu navijači plakali za Titom. Prije samo deset godina skandirali su Stipi Šuvaru. Prije samo šest-sedam godina izvikivali su ime Dobroslava Parage. Danas ne kliču nikomu. A i publike je sve manje.

Ivo Bonković