Nezaposlenost, kriminal i narkomanija

Istraživanje je provedeno metodom ankete, na probabilističkom uzorku od 945 građana Splita starijih od 16 godina. Uzorak je reprezentativan za splitsku populaciju po spolu, dobi i četvrti stanovanja. Autori istraživanja su: dr. sc. Dražen Lalić, sociolog, dr. sc. Mirjana Nazor, psihologinja, mr. sc. Suzana Svalina, psihologinja.

Socijalna ugroženost građana Splita odraz je razine življenja u cijeloj Hrvatskoj. Socijalna ugroženost prepoznaje se ponajprije u broju nezaposlenih, nesigurnosti radnog mjesta te općem padu životnog standarda, za cijelu populaciju, a posebno za neke kategorije građana: nezaposlene, umirovljenike, radnike »na čekanju«.

Da se o najtežim problemima grada Splita, koji su djelomično odraz socijalne ugroženosti, a dijelom njezin uzrok, ne bi govorilo na temelju dojmova, u spomenutom istraživanju zatraženo je mišljenje građana. Anketirani su zamoljeni da dvanaest problema koji su im predočeni rangiraju na temelju vlastite procjene od najtežega do najlakšeg. Konačna lista dobivena je na temelju postotka anketiranih koji su određeni problem svrstali među pet najtežih.

Prvo mjesto »osvojila« je nezaposlenost. Samo s nešto manjim postotkom uočeni su kao vrlo teški problemi kriminala i narkomanije te propadanje privrede i siromaštvo umirovljenika. Ostale probleme splitska populacija osjeća ipak kao lakše.

Nezaposlenost je problem koji na prvo mjesto stavljaju sve kategorije ispitanih neovisno o dobi ili radnom statusu. Ozbiljnost problema uz postotak nezaposlenih (rezultati istraživanja pokazuju da ih je 13,3 posto) upotpunjuje i podatak o duljini »nezaposleničkog« staža. Onih s »kratkim« stažom čekanja na posao (do dvije godine) ima 44 posto. Posao više od pet godina čeka 35,3 posto nezaposlenih građana. Osim podatka o trajanju nezaposlenosti za cjelovitije sagledavanje problema bitan je i onaj o učestalosti javljanja na natječaje te osobnim procjenama anketiranih o izgledima za rješavanje statusa nezaposlenosti. Rezultati pokazuju da se nešto manje od trećine nezaposlenih do sada javilo na deset i više natječaja. Čak polovica nezaposlenih posve je obeshrabrena u nastojanju da nađe zaposlenje, izjavljujući da u doglednoj budućnosti ne vidi rješenje svog problema. U dvije trećine obitelji nezaposlenih mjesečna primanja po osobi ne prelaze tisuću kuna. Njihovu neimaštinu potvrđuje i podatak da 42 posto nezaposlenih procjenjuje da bi im socijalna pomoć bila potrebna. Gotovo 90 posto pripadanika te skupine do danas nije dočekalo ni jedan poziv Zavoda za zapošljavanje. Izrazitu većinu među nezaposlenima, gotovo 60 posto čine mladi, u dobi do trideset godina. U dobi najveće produktivnosti, u naponu snage, kada bi mnogi vjerojatno željeli osnovati vlastitu obitelj i samostalno živjeti, mnogi mladi, na žalost, uzaludno čekaju na zaposlenje.

Nezaposleni, ali i oni koji rade, socijalno su ugroženi, što je jasno vidljivo na temelju vrijednosti tzv. potrošačke košare, koja je u mjesecu srpnju iznosila 5267 kuna za četveročlanu obitelj. Prema toj računici svakom članu »pripada« 1.300 kuna, a pitanje je što je s tim novcem moguće kupiti, odnosno zadovoljava li taj iznos bilo koju potrebu izvan gola preživljavanja.

U odnosu prema izrazito velikoj nezaposlenosti status zaposlenosti, bez obzira na visinu, odnosno skromnost plaće i nesigurnost radnog mjesta, doživljava se kao socijalna blagodat u kojoj uživaju samo povlašteni. U vezi sa zaposlenošću, čini se da se građani Splita mogu podijeliti na one koji imaju koliko-toliko sigurne prihode, bez obzira na njihovu skromnost (zaposleni — među kojima ima gotovo 40 posto siromašnih, te umirovljenici koji su nešto zastupljeniji u toj kategoriji — 58,3 posto siromašnih) i na one koji nemaju sigurne prihode (nezaposleni — 73,8 posto siromašnih, na čekanju — 68,2 posto siromašnih, na školovanju — 45,7 posto siromašnih).

Na pad standarda, odnosno izrazitu osiromašenost građana, ukazuje i podatak o potrebi za socijalnom pomoći. Gotovo trećina anketiranih građana izjavljuje da bi im trebala ta vrsta pomoći — koliko ih je koji misle isto, ali nemaju hrabrosti to priznati, može se samo nagađati.

Na listi teških problema građani Splita visoko su rangirali »kriminal«. Taj pojam uključuje privredni kriminal i ulični kriminal: poljuljane moralne norme, nefunkcioniranje pravne države, širenje bijede plodno su tlo upravo za bujanje kriminala.

Treći po rangu važnosti na navedenoj listi jest problem narkomanije. Stanje besperspektivnosti i siromaštva, ali i anomije, pogoduje širenju te pošasti, kojoj su u najvećem broju izloženi mladi, oni u čiju se dobrobit mnogi zaklinju, dok malobrojni poduzimaju nešto konkretno protiv širenja narkomanije.

Na temelju iskaza o Hrvatskoj kao socijalnoj državi rezultati ankete navode na zaključak da uzroke socijalne ugroženosti anketirani uglavnom vide u propustima vlasti HDZ-a i nerealiziranju Hrvatske kao socijalne države, iako su svjesni negativna utjecaja rata na sadašnje stanje, kao i propusta bivšega sustava.