Marija — slikarska kraljica Dalmacije

Da je upravo Marijin zagovor pratnja kroz vjernički život kršćana, dobro je poznato. Njezin se kult toliko isprepleo sa svakodnevnim životom, poviješću i običajima da ne postoji prigoda u kojoj se ne bi mogla zazvati njezina pomoć. Osim općenite majčinske figure koju utjelovljuje svojim ikonografskim prikazima od Gospe od Začeća do različitih majčinskih žalosti, postoje i specifične situacije. Stotinjak je različitih Marijinih ikonografskih pojava u slikarstvu u kojima ju je prikazao vjernički svijet, vječno potrebit pomoći — za bolesne tu je Gospa od Zdravlja, za one u dvojbi Gospa Dobra savjeta, za nevoljne Marija Pomoćnica (u hitnim slučajevima Marija od Brze Pomoći), za napadnute Gospa od Obrane, za zaraćene Gospa od Mira, za vapijuće Gospa od Milosrđa, za žalosne Majka Tješiteljica...

Zamršeni problem njihova ikonografskog čitanja, pregledne obrade i povijesne geneze u okviru dalmatinskoga slikarstva obradila je Ivana Prijatelj-Pavičić u nedavno objavljenoj knjizi Kroz Marijin ružičnjak. Zapadna marijanska ikonografija u dalmatinskome slikarstvu od 14. do 18. st. u izdanju Književnoga kruga iz Splita.

Razvoj ikonografskih shema i tema

Od pratipskih shema u prikazima Bogorodice koje su se razvile u prvim stoljećima kršćanstva, tzv. Ur-Madonnen (Hodigitrija (Voditeljica), Eleusa (Milosna), Galaktotrophousa (Dojiteljica) i slične) razvio se plodni Marijin ružičnjak često ponavljanih tipova, počesto zaboravljenih izvora. Autorica u uvodnom dijelu upozorava: »U tisućama kopija spomenutih slika zaboravljeno je ime autora, stil predloška, a često i mjesto gdje se štuje poznati 'original'. Tako se primjerice kopije Bogorodice nagnute glave u Dalmaciji prepoznaju kao kopije Sinjske Gospe. Podrijetlo njezine ikonografske sheme je zaboravljeno, ali su, zanimljivo je, sačuvani nazivi Gospa od Milosti i Gospa od Slavodobića. Kako te slike ponavljaju sudbinu pravoslavnih ikona, nije čudno da ih zovu zapadnim ikonama.« Razvoju ikonografskih shema i tema posvećeno je prvo poglavlje, naslovljeno Od Voditeljice do Gospe od Karmela. Unutar njega posebna je pozornost posvećena loretskomu kultu, temi o kojoj je autorica objavila zasebnu publikaciju (Loretske teme. Novi podaci o štovanju loretske Bogorodice u likovnim umjetnostima na području »Ilirika«, Rijeka, 1994). Razmatajući postupno povijesnu situaciju Dalmacije i velikih europskih događaja u koje je ona bila upletena, na osobito zanimljiv način raspletene su figurama napučene oltarne pale posvećene dvjema najraširenijim Marijinim pobožnostima u Dalmaciji — kultu Gospe od Ružarija i Gospe Karmelske. Na oltarnim palama posvećenim Gospi kao glavnom sadržaju, autorica u pratećem zboru identificira glavne protagoniste lepantske bitke (1571), odjeke habsburško-turskoga rata (1593-1606), kandijskoga rata (1645-1669) i morejskog rata (1684-1699), skidajući tako sa sakralnih prizora »doslovni, moralni, alegorijski i anagogijski smisao, odnosno tendencije aktualizacije i kontekstualizacije značenja prikazanog sadržaja.«

Marijanska ikonografija

U drugom poglavlju posvećenom prizorima iz Bogorodičina života pratimo razvoj dogme o Bezgrešno začetoj, jednog od taborišta poslijetridentske ikonografije, ali i apokrifne prizore Marijina djetinjstva, potom misterija Navještenja te Bogorodice kao pratilje Kristove svjetovne avanture, od rođenja i djetinjstva do muke i smrti. No tu ne prestaju marijanske teme, jer slijedi Silazak Duha Svetoga, događaj kojim je ona s apostolima primila njegove darove i slavni dio marijanskih tema — Uznesenja i Krunidbe. Posljednji odjeljak razmatra vizije Marije u Posljednjem sudu te Apokaliptične žene, kako je opisuje evanđelist Ivan: »Mulier amicta sole, lunam habens sub pedibus, coronata stellis«. Ilustracije prate sve navedene teme, tako da »na terenu« — od Paga do Boke kotorske — možemo provjeriti prisutnost pojedinih prizora i provjeriti poznavanje omiljelih i poznatih slika, kao i upoznati neke nove i neočekivane iz župnih crkava u manjim mjestima.

Marijanska ikonografija nije u potpunosti dovršena prethodnim poglavljima, jer teme poput opasnosti od zaraza, poglavito kuge odrazili su se i na marijansko slikarstvo u vremenu o kojem je riječ (od 14. do 18. st.). Gospa od Otkupa, zaštitnica kršćana odvedenih u ropstvo, i Gospa od Mora očekivane su specifičnosti u dalmatinskome slikarstvu, pa i njih nalazimo zasebno obrađene.

Završavajući iznimno vrijednu studiju o marijanskoj ikonografiji u dalmatinskome slikarstvu, Ivana Prijatelj-Pavičić osvrće se na pitanja odnosa ikonografije i stila te donosi preglednu komparativnu tablicu s četiri razvojna stupca: Povijesna zbivanja u Europi, Važniji događaji za europsku sakralnu umjetnost i marijansku ikonografiju, Povijesna zbivanja u Dalmaciji i Važniji događaji za sakralnu umjetnost Dalmacije i marijansku ikonografiju. Na taj način ratna zbivanja, osnivanja redova, tridentski napori, ustanovljenja dogmi, kanonizacije svetaca, valovi kuge i domaći događaji u marijanskome slikarstvu Dalmacije postaju jasnije usporedivi i razumljiviji.

A Marija, ta najslavnija Mediteranka, pojavljuje se nakon šetnje Kroz Marijin ružičnjak još jasnije kao neprijeporna slikarska kraljica Dalmacije.