Kronologija jednog grada

305. 1. ožujka Car Dioklecijan odrekao se prijestolja u svojoj prijestolnici Nikomediji na zapadnoj obali Male Azije; mjesec dana poslije doputovao je u svoju palaču koju je podigao u mjestu Aspalathos, nedaleko od Salone.

316. 3. prosinca Smrt Dioklecijanova.

356. Neki Danus osuđen je na smrt, jer je počinio crimen laesae maiestatis, obeščastivši Dioklecijanov grob, ukravši s njega grimizni carski veo (velamen purpureum).

oko 400. Sjeverni dio Palače postaje gynaeceum — ženska radionica u kojoj se tkalo sukno za rimske vojnike.

424. Palača je utočište Galle Placidije, kćeri cara Teodozija i njezina sina Valerijana.

461. Marcelin se proglašava kraljem Dalmacije u Palači, u koju će se potom, 473. godine, skloniti zbačeni car Glicerij.

480. Car Julije Nepot, pretposljednji rimski car, svrgnut od Odoakra, umire otrovan u Palači.

oko 650. Prijenos biskupije iz Salone, prijestolnice provincije Dalmacije (srušene iza 630); Ivan Ravenjanin, prvi nadbiskup u Splitu; Dioklecijanov mauzolej postaje u katedralom u koju su prenesene relikvije solinskih mučenika sv. Dujma i sv. Staša (pogubljenih 304. godine pod Dioklecijanom).

VIII. stoljeće Spominju se prvi splitski gradonačelnici (priori) Kuzma i njegov sin Petar.

812. Mir u Aachenu: Split s gradovima Dalmacije ostaje Bizantu, dok teritorij oko gradova pripada Hrvatima koji su priznavali franačkog kralja.

852. Knez Trpimir daruje posjed crkvi sv. Jurja na Putalju na Kozjaku, koja je pripadala splitskoj nadbiskupiji.

886. Nakon smrti nadbiskupa Marina Splićani biraju za nadbiskupa ninskog biskupa Teodozija, koji dobije mitropolitski palij kao ujedinitelj nekadašnje salonitanske mitropolije.

923. Tomislav, uskoro hrvatski kralj, od Bizanta dobija upravu nad dalmatinskim gradovima; carigradski patrijarh se odrekao jurisdikcije nad Dalmacijom u korist rimskog pape.

925. i 928. Prvi i drugi splitski crkveni Sabor u katedrali.

oko 950. Opis Dioklecijanove palače u djelu De administrando imperio bizantinskog cara Konstantina Porfirogeneta.

986. Bizantski car Bazilije II. prepušta hrvatskom kralju Držislavu Dalmaciju, kao nagradu za pomoć u ratu protiv bugarskog kralja Samuila koji je popalio Kotor i Dubrovnik.

999. Split s ostalim dalmatinskim gradovima priznaje vjernost mletačkom duždu Petru II. Orseolu.

1015. Split, Zadar i Trogir u vlasti kralja Krešimira.

1024. Split ponovno pod vlašću Bizanta.

1050. Crkveni provincijski sabor, kojega saziva Ivan, legat pape Lava IX.

oko 1059. Adam Parižanin napisao život sv. Dujma; splitsku stolnu crkvu naziva »Jupitrovim hramom«.

1060. Crkveni sabor kojim se u dalmatinsku crkvu prenose zaključci poznatog lateranskog koncila od godinu prije.

1069. Split u vlasti kralja Petra Krešimira IV.

1074. Normani pustoše hrvatsku obalu i otoke; zarobljavaju Petra Krešimira IV., te ga oslobađaju tek pošto se odrekao Splita, Trogira, Zadra i Biograda.

1075. 08. veljače Mlečani tjeraju Normane iz Splita.

1075. Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir, okrunjen od legata pape Grgura VII. u Solinu, vlada dalmatinskim gradovima.

1088-1089. Gradski prior Firmin podigao zvonik nad Željeznim vratima, nad crkvicom gospe od Zvonika.

1089. Pogibija kralja Zvonimira na Kosovu polju kod Knina; Bizant uzima dalmatinske gradove pod izravnu upravu.

1097. Split potpisuje ugovor kojim dolazi pod vlast Venecije.

1099. Umire utjecajni splitski nadbiskup Lovro, reformator dalmatinske crkve.

1103. Ugarski kralj Koloman ulazi u Split izdajući mu osobite privilegije.

1161. Papa Aleksandar III. šalje nadbiskupa Petra, dotad narnijskog biskupa, dobra liječnika.

1166. U Ugarskoj umire Petar, a splitsko svećenstvo bira novog, papinskog legata (kasnijeg papu Grgura VIII), kojeg Splićani odbijaju. Papa im za nadbiskupa šalje svog kapelana Gerarda iz Verone, koji iz neprijateljstva prema Bizantu ne dolazi u Split.

1169. Savez s Pisom.

1171. U Splitu stoluje Konstantin, rođak cara Emanuela s titulom »vojvoda čitavog kraljevstva dalmatinskog i hrvatskog«.

1175. Papa Aleksandar III. imenuje za nadbiskupa Rajnerija (Arnira).

1177. 1. rujna, Provincijalni crkveni sabor.

1180. 4. kolovoza, U Poljicima kamenovan nadbiskup Arnir, stup bizantinske stranke u gradu; Split sa cijelom Dalmacijom i Hrvatskom, nakon Emanuelove smrti, ponovno pod Ugrima.

1181. Izabran za nadbiskupa Petar Hungarus.

1185. 1. svibnja Počeo generalni crkveni sabor u Splitu.

1192. Ugovor o miru i prijateljstvu s Piranom (malo kasnije i s Fermom).

1199. Andrija, dux Dalmacije i Hrvatske, potvrđuje Splićanima Kolomanove privilegije, a godine 1207. potvrđuje ih kao kralj.

1200. Nadbiskup Bernardo iz Perugije; došao je kao kapelan u pratnji legata kardinala Grgura, koji je poslan da ugarskog kralja Ladislava proglasi svecem. Kralj Bela III. mu šalje sina Henrika na odgoj; okrunio Emerikova sina Ladislava.

1204. Mlečani se rušenjem kule i palače pred Salonom osvećuju nadbiskupu Bernardu za njegovo zauzimanje za Zadrane prigodom križarskog osvajanja njihova grada.

1207. Domald, splitski knez (zbačen 1221).

1214. Andrija Buvina (u dokumentima nazvan »pictor de Spalato«) postavio o svetkovini sv. Jurja glasovite vratnice na portal katedrale; malo zatim i rezbarene korske klupe

1217. Kralj Andrija II. kreće iz Splita na križarsku vojnu; umire nadbiskup Bernard (pisac jednog traktata protiv heretika)

1221. 25. ožujka Split, Trogir i Klis sklapaju obrambeni savez sa Šibenikom, radi obrane od okolnih knezova i gusara; papinski legat Akoncije poziva iz Splita svu Hrvatsku i Dalmaciju u borbu protiv heretika i gusara

1222. Pobjeda Splićana nad pljačkaškim četama Cetinjana

1225. Rat protiv kneza Domalda

1239. 18. svibnja Za načelnika izabran Garganus de Arscindis iz Ankone koji organizira komunu po uzoru na suvremene talijanske gradove

1239. 11. srpnja Mir i savez s Trogirom na deset godina

1240. Ratovanje uz pomoć Trogirana, s omiškim gusarima koji su napali Brač i Šoltu; Split osvaja Brač, pobjeđuje Omišane i dobiva njihovu flotu

1241. Ugovor Splita s humskim knezom Andrijom; Bela IV. s čitavim dvorom pred Tatarima dolazi u Split, gdje mu sljedeće godine (na Klisu) umiru dvije kćeri, sahranjene u sarkofagu poviše portala katedrale

1242. Tatari podsjedaju Split i Trogir; umire nadbiskup Guncel; vjerojatno početak gradnje zvonika katedrale

1243. Rat protiv Trogira (Trogirani 12. srpnja zajedno s vojskom bana Dionizija prodiru i pale zapadno predgrađe); za nadbiskupa izabran Hugrin, čazmanski prepošt, iako je kaptol izabrao Tomu arhiđakona

1245. Nadbiskup Hugrin sklapa mir s Trogiranima

1248. Umire nadbiskup Hugrin; izabran Rogerije iz Apulije (napisao lijepi spis o provali Mongola i svom zatočeništvu).

1252. U Splitu car Konrad, sin Fridrika II, (nadbiskup Rogerije i arhiđakon Toma izlaze iz grada i zatvaraju sve crkve u znak prosvjeda); u isto doba u grad dolazi i kralj Bela IV.

1257. Darovnica Kolafise, udovice kneza Ivana Krčkog, za gradnju zvonika (vjerojatno i za propovjedaonicu u katedrali).

1259. Splićani zajedno s Trogiranima i primorskim banom Butkom u ratu protiv Omišana.

1261. Ugarska kraljica Marija napada Split; arhiđakon Toma kao izaslanik u Ugarskoj.

1265. Ugovor o prijateljstvu s Dubrovnikom.

1268. 8. svibnja Umire arhiđakon Toma, pisac djela Historia Salonitana (napisanog do 1262).

1270. Obnovljen ugovor o prijateljstvu s Piranom.

1276. Treći rat s Trogirom.

1277. Kroz sljedećih 50 godina (do 1327) gradski knezovi su bili Bribirci (Pavao, Mladen, Juraj).

1290. Sporazum s Trogirom, Šibenikom i Zadrom na pet godina.

1300. Kralj Karlo Robert u Splitu.

1312. Perceval iz Ferma, načelnik grada, sastavlja prvi gradski statut.

1327. Split se predaje Veneciji.

1328. Mir Splita i kneza Jurja Šubića; nadbiskup Dominik, Splićanin.

1340. Savez Splita, Trogira, Šibenika.

1348. Kuga u Europi; u Splitu umiru i nadbiskupi Dominik i Ivan; novi nadbiskup Hugolin de Branco.

1357. Split i Trogir se oslobađaju mletačke vlasti i postaju podanici ugarskog kralja; sastavljanje nove splitske komune, »zatvaranje« plemićkog Velikog Vijeća.

1371. Kralj Ludovik dogovara se sa Splitom, Trogirom i Šibenikom, jer je s Genovom u ratu protiv Venecije.

1387. Gradovi prisežu vjernost kralju Žigmundu, mužu Ludovikove kćeri Marije.

1388. Bosanski kralj Tvrtko, protivnik Žigmundov, osvaja sve krajeve do Klisa i Omiša koje mu kralj Ludovik bijaše uzeo; napada Split.

1388. 6. listopada Split sklapa savez sa Šibenikom i knezom Nelipićem radi obrane od Tvrtka.

1390. Splićani priznaju vlast kralja Tvrtka i dobivaju vlast nad teritorijem od Cetine do Jadra.

1391. Umire kralj Tvrtko; dogovorom između Žigmunda i Tvrtkovog brata Dabiše iz 1393. banom Hrvatske i Dalmacije imenovan je Nikola Gorjanski.

1396. Nakon poraza od Turaka na Nikopolju kralj Žigmund dolazi u Split; odredio je granice splitske nadbiskupije na Žrnovnici i Cetini.

1398. Pučka buna, protjeran dio plemića.

1399. Rat plemića, prognanih u Trogir, i Splićana.

1401. Mir Splićana i Trogirana.

1403. Papa imenuje Peregrina od Aragonije, pristašu ugarskog kralja Ladislava, nasljednikom nadbiskupa Andrije Grualda.

1403-1404. U splitskoj crkvici sv. Mihovila nastao bogato oslikani Hrvojev misal.

1409. Svi dalmatinski gradovi osim Zadra priznali za kralja Žigmunda, koji je ojačao nakon osvajanja Bosne.

1409. 09. srpnja Uvidjevši da su ga napustili saveznici — vojvoda Hrvoje, Sandalj Hranić i Ivan Nelipić — Ladislav prodaje Mlečanima Zadar, Novigrad, Vranu, otok Pag i svoja prava na Dalmaciju za 100,000 dukata.

1413. Splićani su zbacili Hrvoja s časti splitskog vojvode i obračunali s njegovim pristašama.

1420. 28. lipnja Venecija, nakon što je zaposjela ostale gradove (kupoprodajnim ugovorom s kraljem Ladislavom iz 1409), odobrava Splićanima 15 zahtjeva, nakon čega im se oni predaju.

1427. Ciborij sv. Dujma, djelo Bonina Milanca, u katedrali.

1428. Početak gradnje Mletačkog kaštela u luci.

1446-1448. Juraj Dalmatinac sagradio kapelu sv. Arnira, splitskog nadbiskupa, u crkvi benediktinki sv. Eufemije.

1495. Tiskan Lekcionar fra Bernardina Splićanina, prva knjiga tiskana latinicom na hrvatskom jeziku.

1499. Turci osvajaju obližnju Makarsku.

1501. Tiskana Judita Marka Marulića, »oca hrvatske književnosti«.

1510. Provale Turaka na splitski teritorij.

1513. Govor nadbiskupa Bernardina Zane na Lateranskom koncilu o obrani Splita.

1522. Nova turska pljačkanja po splitskom teritoriju.

1524. Umire Marko Marulić (rođen 1450).

1527. Velika kuga u Splitu — umire 6000 ljudi.

1537. 12. ožujka Klis pada u turske ruke.

1549. Girolamo da Santacroce nacrtao najstariji sačuvani pouzdani prikaz Splita (model u ruci sv. Dujma na poliptihu u Poljudu).

1557. Nakon kuge i bitaka s Turcima, Split ima 3120 stanovnika.

1558. Antonio Poculiano, gradski kancelar, u svojoj pohvali Splita daje opis pojedinih dijelova Palače, vjerojatno na osnovi starijih predložaka.

1571. Nakon bitke kod Lepanta turska flota pljačka obalu i otoke; napadnut je i Split.

1572. Kuga u Splitu, u gradu ostaje samo 400 ljudi sposobnih za oružje.

1592. Inicijativom Danijela Rodriga, židovskog trgovca iz Mletaka, otvara se Lazaret (lučko pretovarivalište) — jedan od najboljih na Mediteranu; otvorena prva banka u gradu.

1596. Splitski plemić Ivan Alberti sa Splićanima, Kaštelanima i uskocima osvaja Klis, ali ga ubrzo ponovo gubi.

1597. Splitski teritorij broji 5627 stanovnika.

1606. Najveća kuga u Splitu.

1615. Nadbiskup Markantun de Dominis probija istočni zid Mauzoleja kako bi sagradio kor katedrale.

1638. Blokirana splitska luka zbog sukoba sultana Murata IV. s Mlečanima.

1641. Rođen Jerolim Kavanjin, pisac dugačkog baroknog spjeva Bogatstvo i uboštvo.

1645. 23. lipnja Početak Kandijskog rata — Turci zabranjuju svojim trgovcima trgovinu sa Splićanima

1647. Mlečani osvajaju Klis

1657. Turci sa 1800 ljudi napadaju tvrđavu Gripe, koju nakratko i osvajaju

1667. Catharin Corner dovršio uređenje baroknih utvrda zvjezdolikim sistemom terrapienata i jaraka; inženjer Giuseppe Santini snima utvrđenja Splita

1675. G. Calergi izrađuje prvi poznati katastarski plan Splita i okolice

1685-1689. Izrada novog glavnog oltara u katedrali, u čiji su drveni svod uklopljene slike Matije Ponzonija — Pončuna (umro 1661), brata nadbiskupa Sforze Ponzonija

1700. 25. ožujka Splitski nadbiskup Stjepan Cosmi osnovao sjemenište

1703. Splitski svećenik Ivan Paštrić, djelatan u Rimu, osnovao prvu javnu knjižnicu pri nadbiskupskom sjemeništu

oko 1704. Osnovana »Ilirska Akademija«

1721. Austrijski arhitekt Fischer von Erlach uvrštava Dioklecijanovu palaču (za koju daje idealnu rekonstrukciju izvornog izgleda) u svoj izbor najpoznatijih građevina svih vremena

prije 1750. Osnovano staro splitsko kazalište u sklopu Kneževa dvora na glavnom trgu

1751. U višesveščanom djelu Illyricum Sacrum isusovac Daniele Farlati opširnije piše o Palači na temelju spisa i crteža koje je dobio od svojih splitskih suradnika

1757. Škotski arhitekt Robert Adam prvi sustavno istražuje Dioklecijanovu palaču; glavni mu je suradnik francuski slikar Ch. L. Clerisseau

1764. Objavljena monografija Roberta Adama Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro.

1767. Osnovana »Agrarna akademija«.

1770. Prijenos relikvija sv. Dujma u novu kapelu, koja je probila sjevernu nišu Mauzoleja zapremivši dio Periptera; prigodni glazbeni oratorij polihistora Julija Bajamontija, pisca Povijesti Splita.

1784. Kuga u Splitu.

1794. Osnovana civilna bolnica na bastionu Cornaro.

1797. 17. listopada Venecija prestaje postojati kao samostalna država, a njene posjede prisvajaju Francuska i Austrija, koja među ostalim dobija Dalmaciju.

1802. J. Lavallée objelodanjuje Cassasove crteže s puta po Istri i Dalmaciji, s vlastitim opisom Palače u Splitu.

1805. 27. prosinca Poslije bitke kod Austerlitza, mirom u Požunu, Napoleon dobija od Franje II. Veneciju i njene pokrajine Istru, Dalmaciju i Albaniju.

1806. General Marmont imenovan vojnim zapovjednikom Dalmacije; pobuna u Splitu i Dalmaciji zbog dekreta o novačenju.

1807. General Marmont naredio rušenje dijela gradskih utvrda zbog zastarjelosti, odnosno zbog »higijeniziranja« gradskih prostora; osnovana Trgovačka komora.

1809. Francuzi osnivaju Ilirske provincije.

1810. General Marmont imenuje Komisiju za poljepšanje Splita.

1813. 2. studenoga Split prelazi pod austrijsku vlast.

1820. Utemeljen Arheološki muzej.

1821. Uklonjen veći dio kasnogotičkog sklopa Kneževa dvora na glavnom trgu.

1822-1836. Restauratorski radovi na zvoniku katedrale.

1822-1846. Inženjer Vicko Andrić, u Rimu Canovin učenik, predvodi restauratorske radove između Peristila i obale.

1838. Srušen predromanički zvonik nad pročeljem zapadnog hrama-krstionice.

1840. Napuštena zbog trošnosti zgrada stare biskupije, sjeverno od mauzoleja.

1848. 2. rujna Ban Josip Jelačić imenovan gubernatorom Dalmacije.

1854. Vicko Andrić imenovan konzervatorom Splita i Dalmacije; prethodno je načinio projekt regulacije Dioklecijanove palače, arhitektonski snimivši sve njezine vidljive ostatke.

1855. Francesco Lanza, direktor Arheološkog muzeja, objavio djelo o Palači uz crteže inženjera Dujma Marcochija.

1861. Objavljena knjiga R. Eitelbergera o srednjovjekovnoj umjetnosti Dalmacije, u kojoj se obrađuju kasniji povijesni slojevi u Dioklecijanovoj palači.

1862. Na Peristilu otvoreno silazno stubište ispod Vestibula čime je ponovno uspostavljena veza sa središnjom prizemnom dvoranom.

1873. Osnovan Odbor za Dioklecijanovu palaču sastavljen od domaćih i stranih stručnjaka; dolaze bečki profesori Benndorf, Niemann i Hauser radi izvještavanja o stanju u Palači.

1878-1880. Otvaranje Dioklecijanova aquaeducta kojim je s izvora Jadra kraj Solina u Split ponovno potekla voda.

1880. Voda stiže u Split; postavljena monumentalna česma na križanju osi palače Bajamonti i kompleksa prokurativa; u Splitu živi 14500 ljudi.

1880-1885. Restauracija unutrašnjosti Mauzoleja.

1882. Pobjeda narodnjaka u borbi za općinsko vijeće u Splitu; konačni prelazak gradske uprave iz autonomaških u hrvatske ruke.

1883. Za konzervatora Splita imenovan don Frane Bulić.

1890-1908. Rekonstrukcija zvonika katedrale.

1893. Otvoreno Hrvatsko Narodno Kazalište.

1894. U povodu I. Internacionalnog kongresa ranokršćanske arheologije Bulić, Rutar i Jelić objavljuju Vodju po Spljetu i Solinu.

1903. Osnovano Stalno povjerenstvo za održavanje Palače.

1904-1910. Arhitekt Georg Niemann proučava Palaču kako bi objavio monografiju Der Palast Diocletians in Spalato.

1912. Arhitekt E. Hébrard i povjesničar J. Zeiller objavili još jednu monografiju Palače nakon šestogodišnjeg proučavanja.

1924. Uklanjanje barokne kapele sv. Dujma na Peripteru zbog rušenja stare Biskupije, nakon požara.

1927. Objavljena monografija don Frane Bulića i Ljube Karamana o Dioklecijanovoj palači u Splitu.

1929. Na Peristilu postavljen spomenik Grguru Ninskome, rad Ivana Meštrovića, uklonjen za talijanske okupacije u drugom svjetskom ratu.

1941. Bombardiranje i talijanska okupacija Splita.

1943. Njemačka okupacija Splita.

1944. Ponovno bombardiranje Splita.

1945. Osnivanje Konzervatorskog zavoda Dalmacije s prvim ravnateljem Cvitom Fiskovićem.

1945-1953. Zamašni restauratorski radovi u Palači, osobito u prostorima stradalim u ratnim bombardiranjima.

1950. Konzervator Cvito Fisković objavljuje rezultate konzervatorskih istraživanja i restauratorskih radova u Palači.

1955-1960. Nastavak velikih radova u Palači.

1965-1975. U Zavodu za zaštitu spomenika izrađen cjeloviti arhitektonski snimak povijesne jezgre Splita s Dioklecijanovom palačom u svim etažama u mjerilu 1:200.

1968. U knjizi Jerka i Tomislava Marasovića objavljeni rezultati novih istraživanja.

1968-1974. Urbanistički zavod Dalmacije i američko sveučilište Minnesota obavljaju istraživanja jugoistočne četvrtine Palače; rezultate su u dvije knjige objavili J. Marasović, T. Marasović, S. McNally i J. Wilkes.

1975. U Splitu osnovan prvi u Hrvatskoj poslijediplomski studij zaštite i revitalizacije graditeljskog nasljeđa s posebnim naglaskom na obradu Dioklecijanove palače.

1979. Povijesna jezgra Splita s Dioklecijanovom palačom upisana u UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine; Mediteranske igre u Splitu.

1984. Objavljena knjiga britanskog arheologa J. Wilkesa o Palači s pregledom novijih istraživanja.

1991. Napad Jugoslavenske ratne mornarice na Split, nakon proglašenja suverene Republike Hrvatske; Split dobiva novu ulogu u županijskoj teritorijalnoj reorganizaciji Hrvatske.

1994. U povodu proslave 1700. obljetnice Splita, Vijeće grada proglašava desetljetno razdoblje intenzivne obnove grada, posebno Dioklecijanove palače.

1996-98. Arheološka istraživanja koja su definirala postojanje antičkog naselja prije Dioklecijanove palače.

1998. Obnova galerije Meštrović.

1998. 4. listopada Papa Ivan Pavao II. u Splitu.

Sastavio Mirko Sardelić