DIJALEKTIKA SAMOĆE

Poeziju Darije Šimunov možemo okarakterizirati kao poetizaciju životne običnost. Ona nam je pokazala da je poeziju moguće pronaći i u svakodnevnim životnim situacijama i osobnom iskustvu. Izraz temelji na metonimiji, a ne na metafori i zbog toga je bliža prozi nego poeziji. Privlači pozornost neobičnošću i očuđivanjem stvari i pojava te pokreće asocijacije i razmišljanja. Sigurna sam kako je posrijedi poetski tekst sveden na najbitnije: na sugestiju, poticaj, nagovještaj. Začudni pjesnički tekst koji se otvorio prema nama izgovoro je puno više nego što je izrijekom kazano. Njena poezije sadrži sve ono što lirika može pružiti: iznenađenje, začudnost, šok, uživanje u otkriću, radost zbog mogućeg sudioništva u spoznaji i jaku tenziju. Makar mi / otrovali krv / znat će bar / da je vrijedilo / i da sam dala / najbolje od sebe (Snovi) glase posljednji stihovi posljedne pjesme Zbirke pjesama.

Teodora Vigato, recenzentica zbirke