Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima - knjige

Neda Rosandić Šarić

DOMOVINA IZNAD SVEGA: MOJ OTAC MIME ROSANDIĆ

Neda Rosandić Šarić rođena je u Zagrebu 1943. godine. Diplomirala je socijalni rad na Sveučilištu u Buenos Airesu i magistrirala na Državnom sveučilištu Wayne u Detroitu te stekla stupanj samostalnog terapeuta za duševne bolesti. Nastanjujući se sa suprugom u Sjedinjenim Američkim Državama i tamo je bila aktivna u hrvatskoj dijaspori. Bila je vijećnica u Hrvatskom narodnom vijeću u mandatima 1977. i 1981. godine. Bila je i članica Ustavne komisije Republike Hrvatske 1990., a od 1995. do 2000. godine veleposlanica RH u Argentini, akreditirana za Paragvaj i Urugvaj. Nakon završetka veleposlaničkog mandata, odlazi u Cleveland, gdje i danas živi.

Njezin otac Mime Rosandić, rođen 4. studenoga 1900. u Kaniži kraj Gospića, bio je šumarski stručnjak, a od 1941. godine državni tajnik u Ministarstvu šuma i ruda u vladi Nezavisne Države Hrvatske. Na tom je mjestu ostao do kraja rata u svibnju 1945. kada s obitelji odlazi u emigraciju u Italiju. U Hrvatsku se vraća ilegalno preko Austrije zajedno sa skupinom Hrvata radi oslobođenja Hrvatske. Bila je to akcija naziva 10. travnja, koju je vodio Božidar Kavran te je poznata i kao Kavranova akcija. U nesupjeloj akciji za koju je od početka znala Udba, uhvaćen je i osuđen na smrt u kolovozu 1948. godine. Kao šumarski stručnjak, kazala je između ostaloga Anita Martinac, Mime Rosandić bio je vezan i za Vinkovce. U Direkciji šuma Vinkovci radio je u više navrata, a uoči Drugog svjetskog rata bio je šumarski nadzornik u Vinkovcima. U Vinkovcima je upoznao i svoju suprugu, Finu Obelić iz Novske, s kojom je imao tri kćeri.

“Prebogata je ovo knjiga činjenicama, imenima i događajima iz toga doba, i ovaj naizgled neveliki rukopis je prava riznica povijesti" (Anita Martinac)

“U životu nisam nikada nikog prijavio, nikada nikoga denuncirao i nikad nikome nažao učinio. Ja s ove strane nemam veze niti s kriminalom niti s tajnim agentstvom, čime bih osramotio svoj hrvatski narod. Priznajem, Vrhovni sude, da sam uvijek bio vjeran svome hrvatskom narodu, da sam uvijek bio za njegovu državu, da sam uvijek bio onaj koji je mislio samo na dobro hrvatskog naroda i želio mu samo dobro. S te strane mogu reći da su kraj mene prošle hrpe zlata i u Hrvatskoj i vani. Nikada ga nisam pogledao jer sam smatrao da je egoizam najveće zlo koje svakog čovjeka tereti, da je to najveća nevolja, koja dovodi do najneugodnijih situacija. S te strane ja s ovog mjesta izjavljujem, da mi je, eto, krivo, i da se nalazim u teškoj duševnoj situaciji. Ja razumijem mušku, fair borbu, ali ne razumijem borbu koja isključuje ljudsko dostojanstvo i koja čovjeka ponizuje do nerazumne stvari. U ovom teškom momentu završavam. Molim svoju dječicu Aneru, Maru i Ivku da mi oproste što ih ostavljam sirotama. Vaš ćakan nije uhvaćen u krađi volova, već na polju svog idealizma. Molim svakog tko me poznaje da mi oprosti ako sam ga bilo čime uvrijedio. Mojem dragom hrvatskom narodu kažem da sam ga nesebično ljubio, da mu sebe prinosim na žrtvenik. Hrvatski narode, budi mi blag sudac. Ostavi me u dobroj uspomeni. Živ i sretan ti, i moja država Hrvatska!”, Mime Rosandić, 1948.

Izvor teksta: https://novosti.hr/predstavljena-knjiga-domovina-iznad-svega-moj-otac-mime-rosandic/

DOMOVINA IZNAD SVEGA: MOJ OTAC MIME ROSANDIĆ

Arhiva

Klikni za povratak