Intimni pogled u iskustva hrvatskih iseljenica

Katarina Pejaković rođena je u Hrvatskoj, u Dalju, a rana mladost veže ju za Osijek, no veći dio života, od 1969. godine, živi u Kanadi. Ipak, ljubavlju prema Hrvatskoj prožet je cijeli njezin život pa tako i profesionalno djelovanje i javni angažman kao i književni izričaj.

„Poticaj za suradnju s Ogrankom Matice hrvatske u Vinkovcima došao je iz vukovarske podružnice Hrvatske Matice iseljenika“, istaknuo je njezin voditelj Silvio Jergović. „Kao mlada je otišla za Kanadu i tamo je živjela i radila i moram reći kako je naša velika lobistica za hrvatska pitanja i hrvatski jezik.“.

Svoje obraćanje nazočnima autorica je započela riječima: „Drage Hrvatice i Hrvati, drago mi je sresti naše ljude, jer kada ste u skupini može se povesti razgovor o ozbiljnim temama.” i dodala ”…Roman sam posvetila svima nama koji smo ostavili svijet koji smo poznavali i zamijenili ga za neki bolji, nepoznati. A kada smo ga upoznali, htjeli smo ga pretvoriti u onaj koji smo ostavili.“ O naslovu romana kazala je: „Svi koji smo došli u Kanadu, došli smo bez rodbine i osjećali smo tu veliku potrebu da sami kreiramo svoju rodbinu tako da je svatko nastojao steći što više kuma i biti kuma što više puta kako bi sagradili svoju obiteljsku zajednicu. Kuma je bila vrlo važna osoba i nije se mogla zamisliti jedna obitelj da nema dobru kumu”.

Tijekom predstavljanju raspravljalo se i o hrvatskom jeziku i aktualnim temama oko Zakona o hrvatskom jeziku.

 Zdenka Knežević