157. Matičin četvrtak: PREVOĐENJE KAO KNJIŽEVNOST

„…onda se dogodio preokret, upis na studij talijanskog i francuskog jezika i krajem treće godine, negdje polovinom devedesetih, ponuda da prevedem ni manje ni više nego treći roman Umberta Eca, „Otok prethodnoga dana“ (koji na talijanskom nema tu enigmatičnu pomaknutost u naslovu, ali izdavaču se sviđao, a kad vam je to prva knjiga, ne pada vam napamet da previše pregovarate). Naravno da mi je pristati izgledalo kao posve bezuman potez, ali bilo je tu još nešto - neki osjećaj prepoznavanja, kao da vam netko odjednom otvori vrata nekog mogućeg idealnog biotopa koji ne možete ignorirati....“

Ovo je tek uvod u priču o tome kako je Ita Kovač, prevoditeljica s francuskog i talijanskog, doživjela svoje prevodilačke početke, zatim, što misli o problematici književnog prevođenja kao jednom od oblika komunikacije među kulturama, te o tome koliko je prevoditelj i suautor nekog djela i koliko smije unositi vlastitu osobnost u tekst.