Samo vi idite kući

"Samo čovjek koji duboko osjeća i koji i nakon više od pola stoljeća još uvijek sa sjetom i čežnjom u srcu vjerno pamti isplakane i neisplakane oproštaje, tuguje za doživljenim i nedoživljenim susretima i u duši čuva neke rečene i nerečene riječi davnih vremena, može ovako emotivno proživljavati i nositi u sebi živote običnih i malih ljudi.
Upijajući tišinu slavonskih livada gotovo tri četvrtine stoljeća, uživajući u čudesnom miru njeznih rijeka i šuma, stapajući se s njezinom prošlošću i poviješću i čuvajući negdje u kutu srca sjenovite obrise davnih simpatija i prvih ljubavi, zvonke glasove prijatelja iz djetinjstva, sjenu vrbe i sliku križa krajputaša kraj staroga oraha, Josip je uspio na trenutak vratiti vrijeme i oživjeti sjećanja."
- Vedran Aladić, iz predgovora