OVO PLAVO VALPOVO

Predanost zavičaju ostvaruje se i oplemenjuje na mnogo različitih načina, često i nevidljivih oku usputna promatrača ih ovlašna namjernika. Takva predanost, međutim, postojana je i uporna pa se njezini ostvaraji, iskušavši strpljivost kako obična svijeta tako i akademske zajednice, znaju rastvoriti pred publikom kao što se neugledni pupoljci rastvaraju u latice krasnica.

Valpovčanin Stjepan Najman zavičaju je dugo predan kao publicist i urednik te istraživač povijesti Valpovštine. Nužno, predan mu je (bio) i kao zagonetač, ali tek djelom Ovo plavo Valpovo, enigmatskom monografijom Valpovštine, napokon u cjelini ostvaruje i onaj dio svojih kroničarskih nagnuća koji je, čekajući autorsko zaokruženje, ostajao malo poznat i u sjeni.

Tako je, nakon sad već doista davnoga Zagonetaštva varaždinskog kraja, koje smo prije više od četiri desetljeća poletarski dovršili kolega Milan Đurić i ja, upravo Valpovština ta koja dobiva sustavno izložen svoj djelić hrvatske zagonetačke povijesti.

I koliko god se, gledano »izvana«, čini da niti je bilo pretjerano teško sklopiti mozaik zagonetačkih aktivnosti u Valpovštini kroz povijest, niti da je taj mozaik izrazitije važan za izvanzagonetačku zajednicu, mora se - iščita li se monografija pažljivo - reći daje upravo suprotno: poteškoće na koje se nailazilo dijelom su i opisane u samoj knjizi, a zajednica koja nije izravno vezana za enigmatiku valja imati na umu da svaki ovakav mikromozaik uvijek i bez ostatka pripada zajedničkome makromozaiku koji bez njega ne bi bio to što jest i što na koncu treba biti.

U završnici svoga višegodišnjeg istraživanja autor je imao snažnu podršku urednika, lektora i korektora te grafičkog urednika. Obojica su odradila odličan posao koji zauvijek ostaje nevidljiv svima (većini, dakle) koji nisu imali uvid u međurukopise odnosno verzije koje su u raznim fazama prethodile konačnom izgledu knjige.

Ako je Zagonetaštvo varaždinskog kraja bilo jedan od poticaja za dovršenje Ovoga plavog Valpova, onda je razumna želja da Ovo plavo Valpovo bude poticaj za još koji sličan pregalački pothvat. Svakoj sredini mora biti stalo do stvaralačkih, makar i hobističkih i na prvi pogled malo važnih, aktivnosti njezinih pripadnika. Posebno kada neki od njih i neka njihova postignuća nadrastu lokalne okvire. Zato je primjer Ovoga našeg Valpova najšire poučan, a udubljivanje u njegove stranice donosi začudno iskustvo prisnosti između autora, zajedno s njegovim suradnicima, i sredine koja je važna njima jednako kao i oni njoj.

Boris Nazansky