Josip Palada
"Ove bilješke je zabilježio moj otac pod egidom životopis, tintanom olovkom i čitljivom kaligrafijom na papiru koji je dobivao, kao korice biltena. Bilten je slala američka ambasada iz Beograda. Uglavnom je u biltenu bio propagandni materijal. Marku su ga slali, jer su prema traženjima potvrde staža spoznali da je bio u Americi na radu. Za njih nije bilo važno što je Marko bio u Argentini, a ne kod njih u Sjevernoj Americi. Bilten je dobivao od 1945. godine do svoje smrti. To mu je bila jedina veza sa svijetom, jer u ovu slavonsku zabit (selo Vučevce, pošta Đakovo) tada nije stizala nikakva tiskovina. Struje nije bilo. Odrekao se putovanja po sanatorijima i liječenja astme, koja je prerasla u tuberkulozu. Ne mogavši spavati zbog teškoća u disanju, odvojio se u malu sobicu stare švapske kuće. Liječio se zapisujući sjećanja, na tim praznim stranicama korica biltena, očito ne imavši sredstava da kupi papir.
Te bilješke nitko nije vidio niti dirao gotovo 47 godina. Pisane su gotovo automatski. Ne remeteći zapis, ni jezično niti izričajno, prepisuje ga Markov najstariji sin, i stavlja vam sve zabilježeno na uvid. Čitajte ove bilješke pažljivo i strpljivo koračajući s Markom kroz danas nepojmljiva vremena i prostore. Ovaj glas iz daljine je iskren, tuga golema, osamljenost beskrajna, a nemoć sveopća. Zadnji list ovog intimnog zapisa nosi datum &. II. 1956."
- Josip Palada, iz predgovora
Klikni za povratak