Klasje naših ravni

Časopis Klasje naših ravni pokrenut je 1935. godine na poticaj biskupa Lajče Budanovića i mons. Blaška Rajića, u svojstvu književnog glasila Subotičke matice, kao "vanpolitički povremeni časopis". Od sredine tridesetih godina XX. stoljeća Matica je okupljala onodobnu bunjevačkohrvatsku elitu iz Subotice i Bačke, a Klasje je pokrenuto sa zadaćom pružiti rodu "plod našega duševnoga klasja". Časopis je uz promjenu formata izlazio sve do 1944. kada je bio ugašen.

Kao glasilo Ogranka Matice hrvatske u Subotici časopis je obnovljen 1996. godine, od kada izlaze po dva broja na godinu, a 2001. objavljena je samo jedna sveska, dvobroj 1.-2., te je tako za šest godina tiskano 11 brojeva u 10 svezaka (1, 1996; 2, 1996; 1, 1997; 2, 1997; 1, 1998; 2, 1998; 1, 1999; 2, 1999; 1, 2000., 2, 2000. i 1.-2., 2001.). Od 2002. izlazi po šest brojeva u tri sveska, sve do 2005., kada je tiskano osam brojeva u četiri sveska, a od 2006. godišnje izlazi dvanaest brojeva u varirajućem broju svezaka.

Trobroj za 2019. donosi slijedeće članke.

Jasna Melvinger, Bolesti i smrti Petka Vojnića Purčara
Pero Zubac, Ostvariti projekt dovršetka snova
Stevan Mačković, Petar Pekić i Subotica u njegovo doba
Đuro Vidmarović, Materinska riječ kao svetinja
Đuro Vidmarović, Recepcija svete zemlje i židovske književnosti u hrvatskoj književnosti
Đuro Vidmarović, Književni eseji i prikazi Željke Lovrenčić
Đuro Vidmarović, Sjećanje na Desanku Matijević (1950-2018.)
Mirko Kopunović, Jutros mi je ruža procvjetala
Matija Molcer, Ex postfacto
Ljiljana Žegarac-Tenjović, Lirske epifanije na slikama Matije Molcera
Željka Vukov, Obnovljena slika Žalosne Gospe
Ivica Ivanković Radak, Postavljanje biste Alekse Kokića
Obilježavanja 100. obljetnice smrti Antuna Radića

 Časopis Klasje naših ravni dobitnik je Zlatne povelje Matice hrvatske