Urednik: fra Zoran Livančić
Izdanje je dobilo Zlatnu povelju Matice hrvatske na Glavnoj skupštini Matice hrvatske 9. svibnja 2026.
______________________________________________________________________________
Monografija, posvećena ratnoj bolnici koju su franjevci i liječnici osnovali u crkvi u Novoj Biloj svojevrsno je mjesto sjećanja jer bolnica nije bila samo zdravstvena ustanova nego i „personifikacija stradanja i izdržljivosti jednog naroda“, kako je rekla Snježana Šušnjara, dodavši da je to „mjesto koje simbolizira sve patnje, ali i nepokolebljivu nadu Hrvata Lašvanske doline“. Vlado Tabak napomenuo je kako je „monografija prožeta ljudskim sudbinama i traumatičnim iskustvima koji su u svima ostavili duboke emotivne tragove“. Ante Damjanović referirao se na okolnosti pokretanja konvoja Bijeli put. „U mom životu samo se Oluja, dolazak generala Gotovine, može mjeriti s dolaskom Bijelog puta u Lašvansku dolinu“, rekao je, dok je fra Zoran Livančić podsjetio kako se u njoj tijekom ratnih godina porodilo oko 650 djece, što je cjelokupnom tragičnom zbivanju pridalo dimenziju nade, a što se simbolički ističe naslovom Bolnica s pečatom. „Ona nije samo metafora našeg stradanja nego i dokaz snage i neustrašivosti.“ Autor monografije Velimir Bugarin naglasio je kako „ovo nije priča o bolnici kao ustanovi, nego o ljudima koji su je osnovali, podignuli i doprinijeli da ona danas postoji kao zdravstveno-medicinsko središte Lašvanske doline. Bilo je to za mene izuzetno emotivno, na trenutke traumatično iskustvo, jer nije bilo jednostavno slušati priče fratara, liječnika, ranjenika, djece koji su uz tu bolnicu odrasli i živjeli tih godina.“
Fotografije: Srećko Stipović, Željko Kocaj, Duško Abramušić, Zvonimir Čilić, Marinko Slipac, fra Nikola Livaja, Ljubica Jurić, Lazar Popović, Mario Rajić, Ivan Džepina
Klikni za povratak