10. zbornik domoljubne poezije MEMENTO POETIKA

UVODNIK
Vama, koji ste svojim srcem i hrabrošću donijeli slobodna obzorja, devetu godinu pjesnici pjesme uzdižu na krila pod zastavama srca, naslonjene na pramenove riječi, pletu vijence ljubavi, tuge, ponosa i slave.

A Ti, Gospodine, koji pališ noćne zvijezde i srebreni mjesec iznad Vukovara, znaj da ,,i u mom gradu Vukovar svijetli“, upali najsjajnije zvijezde branitelje, koji su „mjesto u prah prešli svi u zvijezde“.

Zvjezdane oči neka ga gledaju, kada ga slobodna nisu odnijeli u svojim očima.

Neka zašute gromovi, oblaci neka se skriju, kada s Dunava vjetrovi slobode i pravednosti pomiluju grad, dok utone u blaženstvo pjesme i mira.

Neka naše pjesme hodočaste sve do groblja branitelja, do bijelih križeva koji još čekaju svoje nositelje.

Budite tiho uz molitvu, za berače slobode i mladost neispje-vanu, kada nam prilaze majčine ljubavi željni.

U snu i srcu nosili su misao slobodnoga grada, i san im nikada neće zaklopiti oči.

Dok tišine odjekuju, dok vas tuđinci kuju u zaborav, želimo govoriti, razlistati vas u pjesmama, rasaniti vam snove i vašim imenom nazvati Hrvatska proljeća.

Nikada ne smijemo zaboravit strahote koje su nanijeli srpski fašisti - agresori, umorivši grad koji je opet uskrsnuo, da nas ne proklinje tišina grobova hrvatskih branitelja.

Mi koji smo za ruke držali iste munje i gromove ne ćemo zaboraviti naše suborce, koji će ostati u besmrtnoj pjesmi uskrsa pravednika.

Hvala pjesnicima koji su ispjevali ovu budnicu braniteljskih snova, koji ne daju da im dušmani ubiju domoljubne stihove, koji riječima slikaju duh branitelja herojskog grada, želeći rasaniti grobišta i njihove snove.
Neka riječi procvjetaju ljubeći pjesme, iznesene iz domoljubne riznice, o životu poslije smrti, uz proplamsaje srca, odjevene rumenilom vukovarskih mirisnih pupoljaka, nek odjeknu vječnošću.

Neka vam mir i radost u srcima pjeva!

Pukovnik Mate Buljubašić