IN MEMORIAM Tomislava Elijaš (1933 - 2025)

Tomislava Elijaš (rođ. Stipančić) rođena je 1933. godine u malom bosanskohercegovačkom Mrkonjić Gradu, u kome su se početkom 2. svjetskog rata, kako je sama govorila, „33 puta vojske promijenile“. Zato je njena obitelj izbjegla, a poslije rata ponovno se vratila u svoj grad, u devastiranu kuću bez vrata, prozora i namještaja. Unatoč teškim životnim uvjetima izvrstan uspjeh u nižoj gimnaziji za Tomislavu je značio nastavak školovanja u elitnoj srednjoj tehničkoj školi u Banjoj Luci, gdje je boravila u prosvjetnoj obitelji svoje tetke. Kasnije je završila i višu pedagošku školu, a budući da je suprug bio iz Suhopolja, 1961. godine doselili su u tadašnju Podravsku Slatinu.

Opća pučka škola u Slatini, koja je početkom pedesetih godina prošloga stoljeća postala osmogodišnja narodna škola, imala je sve više učenika zbog pripajanja manjih škola i zbog sve većeg broja djece u Slatini pa je školu desetak godina kasnije pohađalo oko 1.100 učenika. Kako se broj učenika neprestano povećavao, školske godine 1966./67. škola je podijeljena u dvije osnovne škole koje su nosile imena Grigora Viteza i Laze Tihomirovića.    

Bilo je to vrijeme iznimne aktivnosti učiteljice Tomislave Elijaš u slatinskom Crvenom križu, Društvu Naša djeca i drugim društvenim organizacijama pa je postala i ravnateljicom Osnovne škole Laze Tihomirovića. Posebno se 1971. istaknula u pripremama veličanstvene osnivačke skupštine Ogranka Matice hrvatske u Slatini.

Nekoliko dana uoči proslave pedesete obljetnice toga veličanstvenog događaja, Tomislava Elijaš specijalno za Marinianis TV ispričala je Hrvoju Felbaru svoja sjećanja na djetinjstvo, mladenačke dane i Hrvatsko proljeće 1971. godine.

"Bila je nedjelja, narod ide u procesijama, autobusi od Iloka do Imotskog, to je neopisivo! Pa i statistika kaže da je bilo pet tisuća ljudi, i ja sam sretna što sam to doživjela! Predsjednik Matice hrvatske Grga Novak pitao je zašto skupština nije održana u dvorani. Rekli smo da nije moguće toliko ljudi smjestiti u dvoranu. Bilo je nezaboravno!"

Prisjetila se Tomislava da su govornici na skupštini i nazdravitelji na svečanom ručku završili u zatvoru. Prilikom slučajnog susreta kod škole jedan poznanik joj je „Drugarice Elijaš, gotovi smo!“ Bio je to njegov zaključak nakon vijesti o događajima u Karađorđevu.

Petar Žarković