Večer ljubavne poezije „Pjesma u džepu“

Međimurski je običaj da se djeci na dan sv. Valentina ostavljaju peciva u obliku ptica u dvorištu, jer se tada „ftičeki ženiju“, a u Podravini su roditelji večer uoči Valentinova ispod drveta u dvorištu ostavljali kolače koje su ujutro bosonoga djeca po snijegu tražila. I pronašli bi kolače 'preostale od vrapčevih svatova'.

Toplim riječima prisutne je pozdravila domaćica, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Sanja Pajnić, a uime Ogranka Matice hrvatske u Slatini riječi dobrodošlice izrekla je njegova predsjednica Zorica Varga: "Radujem se što smo ponovno zajedno u ovom blagdanskom ozračju Valentinova i kada drugujemo, makar preko stihova, s najvećim i najpoznatijim perima svjetske, ali i domaće ljubavne poezije. Danas, dakle, slavimo ljubav! Večeras se s nostalgijom i zahvalnošću prisjećamo naše doktorice Marije Turk Kuči, inicijatorice i dugogodišnje nositeljice programa kojemu mi i danas svjedočimo i nastavljamo ga sa željom da traje. Sjećamo se i gospođe Ane Knežević, koja je otvarajući nam vrata knjižnice bila dugogodišnja domaćica ljubavnoj poeziji i svima nama koji smo ovaj prostor ispunili stihovima najplemenitijeg osjećaja – ljubavi. Hvala i svima vama koji ste večeras s nama, ali i sadašnjoj ravnateljici Knjižnice koja je prihvatila ovo naše svakogodišnje događanje.

Govoreći o ljubavi i ljubavnoj poeziji, predsjednica Varga podsjetila je da sve svjetske antologije ljubavne poezije donose pjesme bliske našem vremenu, ali i pjesme koje sežu u daleku prošlost, kojima se ne zna autor, ali su poznata mjesta nastanka: "U početku se spominju muški autori koji su opjevali i slavili tijelo žene kao tijelo boginje, i zbog čije su se ljepote često vodili ratovi. Ljubav je toliko zaokupila čovjeka da je život bez nje gotovo besmislen, prazan, ona diže do neba i baca do pakla, ona je i radost i tuga života. Tema poetskog opusa vrti se u krugu ljubavi, ljubomore, boli i rastanaka. Pjesnikinje se u literaturi javljaju mnogo kasnije, one progovaraju s nježnošću i stidljivo, njihova je poezija čedna i prikrivena, a tek mnogo kasnije i buntovna i strasna. I kada prođe jedan život, i kada umiru ljubavi, one su tu, hrane našu dušu sjećanjima koja su bolna, ali naša".

O biskupu i mučeniku sv. Valentinu iz 3. stoljeća govorila je tajnica Udruženja klubova liječenih alkoholičara i pjesnikinja Višnja Kajzer, koja je istaknula da se taj svetac u 15. stoljeću počinje povezivati s praznikom zaljubljenih, što se održalo do danas, ali se ljubav na različite načine slavila i u antičko doba. Predsjednica tog Udruženja Ksenija Vujanović Juras rekla je da su klubovi, koje je osnovala doktorica Kuči, oduvijek sudjelovali u ovakvim događanjima te je izrazila zadovoljstvo što njihovi članovi dolaze na takve manifestacije i tako se uklapaju u lokalnu zajednicu.

Zorica Varga pojasnila je naziv susreta „Pjesma u džepu“, rekavši da je potaknut događajem iz 2. svjetskog rata, kad je u ratnom vihoru ruski književnik Konstantin Simonov, uvjeren da se neće vratiti s ratišta, napisao pjesmu voljenoj Valentini pod naslovom „Čekaj me, i ja ću sigurno doći“. Stavio je pjesmu u džep kako bi je Valentina našla poslije njegove pogibije, ali je čudom ostao živ i vratio se s pjesmom u džepu.

U nastavku večeri ljubitelji ljubavne poezije čitali su svoje stihove ili one koji su ih dirnuli, a nastali su iz pera poznatih pjesnika. Ljepotu lijepih riječi oplemenilo je i nekoliko odabranih pjesama u izvedbi slatinskoga glazbenika i člana UKLA Krunoslava Matišića.     

Petar Žarković

Fotografije (P.Ž.)