Sanjalište

PREDGOVOR

POBJEGNITE U SNOVE UZ IVIČINE STIHOVE

Možete li zamisliti izgled svijeta,
bez poeta?
Ili kakve bi tek bile tenzije,
bez poezije?
Bez pjesnika svijet bi izgledao kao prazan kolodvor,
ili crno bijeli televizor,
ako hoćete kao zamagljen retrovizor.
Jer pjesnik je stvarnosti revizor.
On se ne odupire istini,
samo ju malo boljom čini.
Poželjnijom.
Sretnijom.
Takve su i pjesme Ivičine.
Otpjevane ili ukoričene.
A vas koji ste ih čitali pitam:
Što je kod njih najupečatljivije?
I odgovaram — ritam.
Ritam svakoga srca.
Stih koje te nasmije,
ali i stih od kojeg ti se nekad zagrca.
Zato je Ivičine stihove lako uglazbiti,
važno je samo njihov ritani ne razbiti,
i razumjeti poruku.
Onda stih i glazba idu ruku pod ruku.
A kada sam s Ivicom zajedno stvarao,
Čudno, nije nikada prigovarao,
jer od pjesnika ne znaš koji je ćudljiviji,
a Ivica je od svih koje poznam najšutljivij
I za razliku od drugih pijanac nije bio,
čak ga nisam ni vidio daje ikada pio.
Pjesnici su čudaci,
neki i luđaci,
svaki na svoj način kompliciran,
jedino je Ivica čak i premiran.
On je valjda samo kao čigra
kada se stihovima zaigra.
Zato se svi vi, sada dajte,
zajedno s Ivicom igrajte.
i sanjajte.....

Mario Mihaljević