Pedeset izabranih pjesama

U rukama nam je stihozbirka nazvana jednostavno Pedeset. Naslov zbirke podudaran je s brojem ovdje publiciranih pjesama i brojem godina autora, Tomislava Galekovića - Brke. A kako bi sve bilo u brojkama koje nisu nevažne i često puno govore -valja naglasiti da zbirkom obilježavamo i 35 godina Brkinoga umjetničkog stvaralaštva.

Pjesme su nastajale tako da se pjevaju, recitiraju, deklamiraju, da se izgovore naizust, da se pamte. Djelotvornost stiha, strogoća rime, činilo je od pjesama učinkovit medij u prenošenju svih vrsta znanja. Opjevavale su se važne stvari, prenosile su se životne pouke, ali i bilježile manje važne, svakodnevne. Pjesmom se oblikovalo i perpetuiralo kolektivno pamćenje. Pjesma je bila uznosita, pjesnici su se slavili i kitili. Već su grčki rapsodi nosili lovorove vijence na glavi i od tada se umjetnici pjesničke riječi kite tim prepoznatljivim znakom iznimnosti. Veličanstvenost i veličajnost stiha nadilazila je prozno kazivanje i ostala pamćena, prenošena. Prozu se moglo mijenjati, dotjerivati, mijenjati, stihove znatno teže. Stih je imao svoju zakonitost, rima je priječila iskrivljavanje, jer se svaki pokušaj lako uočavao i slušatelj je lako primjećivao prijevaru. I tradicija hrvatskoga narodnog pjevanja, radilo se o čakavskom, kajkavskom ili štokavskom idiomu, kodificirala je stih, upotrebljavajući i standardizirajući određene riječi, slogove, ritam i takt načinu disanja i govorenja. Pjesma je nastajala spontano, u glavama često nepoznatih autora. Kasnije je postala artificijelna, pjesništvo je postalo gotovo zanat i kao svaka vrsta književnosti podložna kritici, procjeni, ocjeni, vrednovanju i katalogiziranju, ali i kanonizaciji.

Brkina pjesnička zbirka nastala je u različitim prigodama i trenutcima i teško ju je svrstati u neku od pjesničkih ,,škola“.Iako su stihovi u ovoj zbirci nastali različitim povodom, najčešće konkretnim i poznatom samo pjesniku, ipak one su ipak izraz jedne pjesničke duše, specifičnog nadahnuća i pjesničkog rukopisa. Brkini stihovi složeni su u ovoj stihozbirci nekim logičkim ili bolje reći tematskim redom. Postoje kajkavski stihovi, njegov mraclinski opus, ali i slavonski, podravski i dalmatinski stihovi. Cijela Hrvatska regija!

Tomislav Galeković - Brko u svima se njima kreće s lakoćom i vješto, osjeća ih svojim. Ipak, primjetna je njegova privrženost onom najdražem kraju - njegovu Mraclinu, Velikoj Gorici i Turopolju. Taj idealizirani krajolik, za one koji ga nisu bolje upoznali nelijep i neznatan, njemu je prirastao srcu i o njemu pjeva najnježnije i najprisnije. Turopoljska ravnica, lugovi, puce, rječice, toliko dragih i lijepih stvari. Pastoralni ugođaj. Nevine stvari kojih više nema, uvijek moraju dobiti svoju aureolu kako bi postale mitske da bi ih se moglo sačuvati u sjećanju. Selo koje se opisuje je fantazmagorično, irealno, sastavljeno samo od poznatih ali simboličkih znakova, njegov stanovnik je lišen konkretnih obilježja ili je složaj svih stereotipskih elemenata, tako da bude prepoznatljiv na prvi pogled. Takvi su likovi i motivska i lokalna referencijalnost prisutne i u drugim pjesmama (dalmatinski stari ribar, slavonski seljak).

-iz pogovora urednika Marinka Šuška