UMJETNOST I LJEPOTA

Uz radove koji sabiru promišljanja na tragu klasičnog filozofijskog pitanja o bitstvu lijepog, zbornik radova Umjetnost i ljepota donosi i studije posvećene pojedinačnim umjetnostima (slikarstvo, glazba), odnosno umjetnicima (Paul Klee, Bela Bartók), koje po svome sadržaju i formi neizostavno pripadaju zamišljenoj cjelini zbornika.

S obzirom na povijesnost pojma ljepote, može se reći da različita tumačenja ljepote pretpostavljaju i svojevrsnu “descendenciju” ljepote, odnosno ontološki “premještaj” (ideje) ljepote iz nadosjetilnoga u osjetilno područje. Tako je primjerice – povijesno-filozofijski gledano – prevladavanje i napuštanje antičko-grčkog kanona lijepe forme (granica, mjera, broj, ritam, simetrija, proporcija, harmonija itd.) zajedno sa shvaćanjem bitstva ljepote kao nadosjetilne ideje pa i srednjovjekovnoga religioznog poimanja ljepote kao odsjaja božanske ljepote ili reda, započelo već s renesansnom fascinacijom prirodno lijepim te se nastavilo u metafizici lijepoga njemačkog idealizma, koji je ljepotu, usprkos okretu subjektu, ipak poimao kao “osjetilno sjajenje ideje”. Konačno “razilaženje” umjetnosti i ljepote potvrđuje, po svemu sudeći, upravo pojava moderne (postmoderne) umjetnosti koja je načelno gledano stavila u zagrade ne samo klasični pojam ljepote, nego – do neke mjere – čak i umjetničku materiju, formu i sadržaj djela, odnosno umjetničko djelo kao u sebi dovršenu i zatvorenu cjelinu.

S druge strane izgleda da su upravo ranonovovjekovna usmjerenost prema refleksivnosti, pojmovnosti i subjektivitetu, te oduševljena otvorenost spram onoga beskonačnog, presudni uzrokovatelji napuštanja klasičnog kanona ljepote i koncepta djela. Osebujni zaborav sklopa bog-priroda-čovjek i uspostava “racionalnog subjektiviteta” kao središta i ishodišta onoga biti čovjeka, izazivaju drukčije odnošenje spram umjetnosti, tj. umjetničkog stvaralaštva. Stoga većina suvremenih umjetničkih tvorevina, za razliku od mnogih kako “klasičnih” tako i “modernih” djela, više niti nema značaj zaokružene, smislene estetsko-umjetničke cjeline, već ih bitno određuje fragmentarnost, procesualnost, eksperimentalnost, estetska neprijemčivost, gubitak aure odnosno tehnička reproduktivnost i izrazita racionalnost, odnosno autoreferencijalnost shvaćena u smislu teorijskoga samorazjašnjenja.

Imajući u vidu prethodno navedeno, vjerujemo da tekstovi priloženi u ovome zborniku predstavljaju važan doprinos filozofijskome tumačenju fenomena umjetnosti, odnosno međuodnosa kako filozofije i umjetnosti tako i umjetnosti i ljepote.

Također, nadamo se da će zbornik, odista, postati ne samo prva knjiga u novoosnovanoj filozofskoj biblioteci Hermes Matice hrvatske Sisak nego i svojevrsni poticaj odnosno poziv sugrađanima za sudioništvo u slobodnom, misaono-duhovnom stvaralaštvu. Naime, kultura se ipak iskonski očituje ponajprije u djelima umjetnosti, religioziteta i filozofije. U skladu s time valja napomenuti da je temeljno poslanje Ogranka Matice hrvatske u Sisku, kao sisačke kulturne institucije, upravo aktivna skrb za kulturu zajednice unutar koje djeluje i prebiva, što u konačnici i nije drugo doli marno zalaganje za nacionalnu kulturu kao istinsko okružje smislenoga življenja.

(Tomislav Škrbić)