Otvorenje izložbe Zdenka Bilušić

Početkom godine poznata šibenska slikarica i pedagoginja likovne kulture Zdenka Bilušić umirovljena je, što u njezinu praktičnu svijetu ne znači ništa ili ne mnogo. Možda u pedagoškom. Njezino posljednje radno mjesto bilo je u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u kojoj je vodila brojne dječje radionice, a od podruma do potkrovlja knjižnice otvorila na stotine izložbi bez kojih bi likovna scena Šibenika bila bitno osiromašena. Uz to, likovne amaterske scene bez nje ne bi ni bilo. Sve to poprativši skromnim katalozima i razložnim komentarima.

U knjižnici je naučila nešto vrlo bitno za njezino slikarstvo: nema odbačenih knjiga ni odbačenih sadržaja. Sve to u njezinom likovnom radu pretvorit će se u podlogu, skulpturu ili suodnos napisanog i doslikanog sadržaja s kojim će stvoriti svoje najdojmljivije skulpture. U samostalnom položaju ili reljefnom ozračju iskačući iz zadanosti okvira oni kao nadrasli duhovito i vješto osvajaju dodatni prostor stvarajući ne samo likovni doživljaj nego i priču o prizoru koji najčešće pripada svijetu ribolovne družine i njihovih legendarnih sjećanja. Kojeg god se segmenta dotakli uvijek uz temeljni likovni izražaj možemo prepoznati i priču ili je stvoriti iza prikučenih škura koje možda dišu ili su samo na izdisaju, ali priča nije prestala ili tek može početi.

U njezinom pedagoškom i autorskom svijetu našlo se i nekoliko kazališnih iskoraka u kojima je kombinirala lutkarski izražaj sa šibenskom povijesnom ostavštinom, nabožnog ili svjetovnog karaktera, ali ostavštinom.

Sad već duboko u sedmom desetljeću festival još samo sanja svoj muzej, a artefakti za taj san i dalje se razbacuju kojekuda. Ono što je sačuvano Zdenka je pokazala prošle godine u Studiju galerije sv. Krševana. Na taj način odvojila je dio svog pedagoškog rada od vlastitog likovnog izričaja za koji bi joj trebao puno veći prostor od najstarije šibenske crkvice na Gorici.

Naime, na izložbi „Od A do Z“ nema njezinih slikovnica (za pet slikovnica – monografskih i ekoloških – pisala je tekstove i radila ilustracije), a neki ciklusi (primjerice onaj posvećen zlarinskom pjesniku Mladenu Bjažiću) nisu zastupljeni zbog veličine izložaka. Zato u naslovu izložbe od onog Z do Ž izostalo je toliko toga da bi već po završetku ove vrijedilo otvoriti novu izložbu ne bi li se osmislile barem naznake jednog stvaralaštva o kojem je moguće više nabrojiti onog što je izostalo od onog što se izložbom uspjelo u presjeku prikazati.  Iz lutkarskog opusa tek dvije male lutke smještene u kamenu posudu za svetu vodu. Bivši i sadašnji prozori, udubine, oltara i oltarića poslužile su dvo i trodimenzionalnim artefaktima da na duhovit i iznenađujući način strukturira izložbu koja izrasta iz šibenskog prostora i u njega se vraća uvažavajući njegovu svjetskost i njegov provincijalizam podjednako prispodobljujući stoljeća prošla i tragove sadašnje. Iako temelje Zdenkina izričaja vidi u crtežu, povjesničarka umjetnosti Olga Šram posebno analizira njezine tehnike karakteristične za pojedine teme i oblike u ciklusima Iz otpisa pa do lepršavih Jadrijaša, od konkretnih imena i djela (primjerice Faust Vrančić) do izvedenica njihovih svjetova. Šram zbog toga zapisuje „Zdenka je jedna od malobrojnih autorica koja s lakoćom temeljito objašnjava tehnički proces svojih skulptura-objekata i slojevitih slika, značenjske vrijednosti materijala koje koristi. Podjednako jasno otkriva i svoja promišljanja o motivima i sadržajima koje interpretira. Sve to i zapisuje. U katalozima njezinih samostalnih izložbi često nailazimo na odlomke ovakvih tekstova u kojima otkriva svoje misli i senzibilitet koji je kreativno pokreću.“

Zdenka Bilušić predsjednica je Ogranka Matice hrvatske u Šibeniku. Ne samo što je oporavila devastiran i posrnuli ogranak, nego je kao jedna od pokretačica i glavna urednica časopisa Osvit otvorila prostor baštinskih i inih rasprava i zapisa za koje je Šibenik i njegovi autori bio uskraćen još od sredine prošlog stoljeća.

Grozdana Cvitan