IN MEMORIAM Pero Mioč (1942 - 2025)

Studirao je u Zadru na Filozofskom fakultetu, gdje je i diplomirao. Djelovao je kao redatelj, glumac i dramski pedagog u šibenskom kazalištu, voditelj amaterskog kazališta u Livnu, Gradskom kazalištu lutaka u Splitu, ravnatelj i redatelj Kazališta lutaka u Zadru. Na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku ostavio je traga ne samo na redateljskom već i na kritičarskom polju u vremenima kad se je ozbiljno promišljalo i na okruglim stolovima diskutiralo o kvaliteti programa koji se nude djeci.

Unatoč iznimnim zaslugama na polju teatrologije, najpoznatiji je po prevoditeljskom opusu, u kojem je najznačajniji, uz prijevode s bugarskog, slovenskog i ruskog, onaj s poljskog jezika. Preveo je sa poljskog na hrvatski jezik djela poljske književnice Hanne Januszewske (1905.-1980.) (Tigrić Perica), Adama Walnog (Kazalište predmeta), Tadeusza Rozewicza (Slowo po slowie), Karola Wojtylu (papu Ivana Pavla II.) (Poezje wybrane), Zbigniewa Herberta (Svjedok zlovremena), Adrianu Szymańsku (u Hrvatskom slovu), a bio je odabirateljem i prevoditeljem antologije Plejada poljskih pjesnika 20. stoljeća.

S bugarskog na hrvatski je preveo djela bugarskog dramatika Stefana Caneva (Posljednja Sokratova noć).

Bio je član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatskog društva dramskih umjetnika, član Društva poljskih književnika, Doživotni počasni član UNIMAe.  Predsjednik Republike Poljske, Aleksander Kwaśniewski, odlikovao ga, 2003. visokim poljskim državnim odličjem - Krzyżem Kawalerskim (Viteškim križem). Gradsko vijeće grada Šibenika dodijelilo mu je 2005. godine Nagradu grada Šibenika za djelatnost u kulturi. Stowarzyszenie Autorów ZAiKS, Poljska, dodijelila mu je osobno u  Varšavi  2006. Godišnju književnu nagradu za prijevode poljske književnosti na hrvatski jezik. Nagrada uručena 22. studenoga 2006. Središnjica Poljskog ASSITEJ-a dodijelila mu je 9. listopada 2010. godine vrlo uglednu međunarodnu počasnu Nagradu Jana Dormana za 2009. godinu, za izniman doprinos kazališnom stvaralaštvu za djecu i mladež, te spisateljska i prevoditeljska ostvarenja.

U Vijencu br. 527 u Izboru iz poezije Tadeusza Różewicza pod naslovom Čega će mi biti žao, u prijevodu Pere Mioča objevljena je, između ostaloga pjesma

Zašto pišem?

katkada „život“ zaslanja
Ono
što je veće od života

 Katkada gore zaslanjaju
Ono
što je iza gora
trebalo bi dakle premjestiti gore
ali ja nemam nužnih
tehničkih sredstava
ni snage
a niti vjere
koja pokreće gore
pa to nećeš vidjeti
nikada
to znam
i stoga
pišem

U našem Osvitu, godišnjaku za promociju kulturne i prirodne baštine šibenskog kraja iz 2020. godine u  ZAKAŠNJELOM NEKROLOGU  velikom kapelanu riječi, kako kaže Pero Mioč, Tadeuszu Różewiczu (1921 – 2014.), koji je umro u 93. godini života, objavili smo pjesmu po njegovu izboru i prijevodu:

MOJ STARI ANĐEO ČUVAR

 lavina anđela
koju su izazvali
nadahnuti pjesnici
slikari svećenici
i američki
filmski redatelji
sto puta je gluplja
od one koju su izazvali
romantični pjesnici

 proizvodi
tvornice snova
''sveta šuma''
sladunjavo su bijeli
kao šećerna vata
za kojom luduju
djeca

 moj Anđeo Čuvar koji
već ima 83 godine
i pamti sve
moje male grijehe
doletio je uplašen
i počeo mi
govoriti kako ga napastuju
nekakvi trgovci
pedofili sodomisti
s Komercijalne televizije
javne i poslaničke
da reklamira anđeosko
mlijeko s krilcima
pleše hip-hop sa seniorima
prodaje
uloške s krilcima
i bez krilca

 dali
mu zlatnu uru bez vremena
depilator vibrator
mobitel kosilicu uplatili
izlet u Babilon 

još mu je jedan grlati kreten
ponudio
položaj Anđela Europe
i anđela čuvara eurovalute

 moj stari dobri Anđeo Čuvar
zaklonio je lice krilom
i zaplakao
''ne plači'' rekoh –
Anđele Božji čuvaru moj mili
svojom snagom me zakrili! prema
Božjem obećanju
čuvaj mene noću danju
zakloni me snagom svom
i pred svakim čuvaj zlom

 tada je doletio moj
Vrag Čuvar na svojim
crnim krilima
koja su mu rasla iz peta

 Anđeo Čuvar i Vrag Čuvar
započeli su borbu
za moju dušicu

Hvala našem dragom Peri Mioču za nesebične priloge i podršku našem Ogranku!