Predstavljena zbirka pjesama "Vihori s Rogova" autora Zorana Josipa Jurića

"Upravo na zavičajnoj motivici počiva gotovo svaka od ovih 27 pjesama Zorana Josipa Jurića, bez obzira pripadaju li zavičajnoj lirici u užem smislu, domoljubnoj ili pak ljubavnoj poeziji. Nastajale su na kraju jednoga i početkom drugoga milenija (1999. – 2015.) uglavnom na relaciji Rupe – Zagreb."

Šećući se „ćaćinom intradom“ jednog kolovoškog rosnog jutra na kraju milenija, lirski se subjekt u uvodnoj pjesmi zbirke Vihori s Rogova (retorički) pita: „Imam li pravo hodati po njoj, / I tek tako nazivati je svojom? / Jer ona je, slažete li se, / Od onih koji po njoj trude, / I zalijevaju je svojim znojem; / Ja sam klevetnik koji hoda, / Po trudima svojih otaca, / Koji su zidali ove zidiće i pozde“ (Sam plovac po rijeci).

Iz pogovora dr. sc. Dijane Mikšić Labura

Uvodna riječ autorice pogovora skladno se uklopila s inspirativnim interpretacijama Edite Vlahov koja je uspjela svoje dojmove sažeti u glas i naglasiti snagu Jurićeva literarnog izraza i njegov poseban način oblikovanja zavičajne tematike. 

Zdenka Bilušić