Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku - izvješća

Susret lokalnih pjesnika NEKA ZVONI ČA

Dvadeset šestoga siječnja u dvorani Gradske knjižnice „Juraj Šižgorić“ Šibenik obilježen je spomendan Mladena Bjažića, koji je rođen na Zlarinu 26. siječnja 1924., a umro u Šibeniku 24. siječnja 2017., svega dva dana prije svog 93. rođendana. Tom je prigodom održan susret lokalnih pjesnika koji pišu čakavicom pod nazivom „Neka zvoni ČA“. 

Mladen Bjažić, hrvatski književnik, pjesnik i prozni pisac, novinar, dugogodišnji urednik dječjih programa Radija i Televizije Zagreb 1970-ih, zaslužnik hrvatskog stripa, zadnjih desetak godina svoga života predano je i s ljubavlju vodio zlarinsku ljetnu čakavsku školu „Neka zvoni ča“. Upravo to je bio povod za ovu pjesničku večer, koju su drugi put organizirali Ogranak Matice hrvatske u Šibeniku i Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ Šibenik.

U prepunoj dvorani, u kojoj su publiku činile sve dobne skupine, među kojima posebno valja istaknuti dva prva razreda šibenske gimnazije koje je pjesničku večer dovela prof. hrvatskog jezika i književnosti Mila Kundajica, tražilo se mjesto više. Program je započeo pjesmom Vedranka Šikića Balare „Zaspa je moj dide“, ada bi potom Mladen Tabulov Truta, Zlarinjanin, prijatelj Mladena Bjažića, pročitao ulomak iz Bjažićeva dnevnika. Lucija Alfier, mlada glumica zlarinskih korijena, nastupila je u programu videouratkom Bjažićeve pjesme „Pustite ga“. Uslijedili su pojedinačni nastupi lokalnih pjesnika, koji su nadahnuto govorili svoje stihove na čakavici: Josipa Bepa Jurat i Edita Vlahov na žirajskoj, Jure Mijat i Jelena Kronja, koja je čitala pjesme svoje majke Save Maričić, na prvićkoj, Dinko Škevin na murterskoj, Mladen Tabulov Truta na zlarinskoj i Katarina Simsig na hvarskoj. Program je završio pjesmom dugogodišnjeg televizijskog urednika i novinara, ali i zlarinskog trubadura, Zvonka Varošanca „Zlarin, mali otok“.

Čakavica je govor koji, iako, nažalost, izumire, zorno svjedoči o bogatstvu hrvatskog jezika, tako da, prije no što postane isključivo predmetom izučavanja na institutima i sličnim ustanovama, ne smijemo propustiti priliku uživati u živoj riječi izvornih govornika. Posebno je važno to omogućiti mladima, dati im priliku da dožive, čuju i osjete melodičnost govora za kojim najčešće posežu autori zabavnih skladbi i dalmatinskih šansona. To je lijepo, a još je ljepše potaknuti ih da i sami otkriju ljepotu i raskoš naše govorne baštine.

(Zdenka Bilušić)    

slika


Uredništvo

Danijel Hrgić

Ogranci

Arhiva