PJESME, DRAME

Iz Predgovora

Što se tiče njegove poezije, Nikola Šop nedvojbeno je posljednji bogumil hrvatske književnosti. (...) Ta okrenutost prema iskonima i nekoj unutarnjoj jednostavnosti Šopu je podarila još jednu veliku prednost: gotovo fantastičnu prisnost sa svijtom nesofisticirane prvotnosti. (...) 

I kao što je u kapi morske vode sadržano prostrantvo oceana, u kugli ili kocki sadržana je bit i načelo organizacije prostora. Riječ je o pjesničkim nastojanjima koja se opiru tradicionalnom shvaćanju lirike...

S druge strane, možemo dokazati da je pripovjedački interest Nikole Šopa isprva bio gotovo isključivo pjesničke naravi i kretaose s bajkoita područja u kojem nije teško naći razloge uspoređivanja s tradicijom romantičarske fantastike, one kakvu smo otkrivali u njemačkih romantičara (...) U tim prozama dominiraju osjećaji dobrote, uzroci i posljedci neobičnih zgoda, čudesna scenografija, osobito osjećaj - poniznosti težnje apstraktnoj moraloj (i tjelesnoj) čistoći (...)