IZBOR IZ DJELA

I čitateljima i književnicima ove 15. knjige iz edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga dužan sam izložiti čime sam se vodio u izboru štiva iz književne ostavštine književnika ove 15. knjige. Pojednostavljeno rečeno, želio sam izabranim tekstovima istaknuti njihove bitne književne karakteristike, koje se provlače i očitujuiu drugim njihovim tekstovima. Tako sam se odlučio za cjelovitost teksta Alaupovićeva dramskog spjeva ili drame Radosav Krstijanin: 1) Djelo se nalazi samo u autorovoj ostavštini, pisano strojopisom, 1 po mom sudu zavrjeduje da već jednom ugleda svjetlo dana, 2) djelo predstavlja piščev stav i kad je u pitanju povijest Bosne i njegovi pogledi na socijalnu i političku problematiku BiH. Spjev korespondira s piščevim epovima: Nesudenica (1893) i Naše rane (1898) i u pogledu obrade problematike i rješavanju problema: pisac želi pokazati kako bi narodi različitih vjera mogli naći uporište u suživotu s drugima i različitima u izgradnji bosansko-hercegovačke sadašnjostii budućnosti.
T. Alaupović prvi je medu književnicima uočio kulturnu, uglavnom prosvjetnu, te povijesnu veličinu i ljepotu ljudskoga lika bosanskih franjevaca. Vidimo ih uvijek tamo gdje su narodu i čovjeku najpotrebniji. Ali, ipak, iz poznatih i očitih razloga nisam izabrao nijedan Alaupovićev članak ili studiju o nekom bosanskom franjevcu. Nadam se da će izabrani Epilog iz studije o Ivanu Frani Jukiču, mutatis mutandis, reći i o značenju i teškom probijanju kroz razne poteškoće i drugih franjevaca, književnih poslenika. 

Također i Ante je Neimarević vezan uz Bosnu pupčanom vrpcom, ne samo po svom travničkom podrijetlu nego i tematikom svojih brojnih djela. U svom satiričkom romanu o I. svjetskom ratu 1914 - 1918. opisao je kako se I. svjetski rat doživljavao u Bosni, među Hrvatima. Trilogija: Mobilizacija 1914., Fronta 1915., U pozadini 1918. zapravo je niz grotesknih reportaža o očekivanju rata u Travniku, o preživljavanju na fronti neiskusnih, ali smionih naših mladića i o njihovom razočaranju posljedicama rata. (...) Junaci Neimarevićevih humoreski nemaju u sebi bijesa ili protesta protiv predstavnika tuđinske vlasti, kao u sličnim djelima J. Hašeka, M. Krleže, P. Kočića i dr. Sažalijevamo u Neimarevićevim reportažama našega čovjeka, ali i smijemo se njegovoj gluposti. Velikih ili poznatih vođa u narodu nije bilo i narod se našao u bezizlaznoj situaciji, pa će jedan od maturanata, invalid, koji se dao na pisanje humoreski, zapisati: ,,ovaj moj humor nalikuje na Galgenhumor." (...) 

Štefanija Jurkić nedostiživa je u analizi ženske duše i slikanju ženskih likova punih ženske strpljivosti i humora mada trpe. Zato sam izabrao priče iz njezine prve knjige Legenda u bojama. U moj su izbor ušle i  povijesne priče i legende iz knjige Nevidljiva kraljica.

Fra Ljubo Hrgić (književno ime Hrvoje Bor) podsjeća me svojom životnom zbiljom na Baudelaireovu pjesmu o sudbini pjesnika Albatros: i fra Ljubo je bio ,,prognan na zemlju, med sôj pakosnika“, a tako se genijalno predstavio svojim prvim književnim radovima tridesetih godina 20. stoljeća i u vrijeme II. svjetskog rata. Javljao se, gotovo redovno, na stranicama Hrvatske prosvjete, Kalendara svetog Ante, Glasnika svetog Ante i dr.