Jablani

Danas jablani imaju svečanu odjeću od lišća koje i u rana jutra i u vrela podnev a treperi od strujanja ljetnog zraka ili od strujanja vode u potoku, što nikada nije točno utvrdio. Gledao je jablane i gotovo nije ni čuo svoje drugove i njihovo veselo nadmetanje kojim su punili svoj svijet dječjeg uživanja. Jablani su vrijedni njegove pažnje, zbog njih je ignorirao vršnjačka nadmudrivanja i podbadanja. Jablani mu uzdižu dušu tamo u visinu gdje vrhovima diraju plavetnilo neba u ljetno nedjeljno popodne i odjeveni u svečanu odjeću svojega lišća koje radoznalcu pokazuje jednu pa drugu stranu obojenu različitim nijansama zelene boje svoju ljepotu i ponos. Pomisao kako bi nevrijeme sv ojom olujom ili udarom groma moglo nakazno izlomiti njegove grane ili čak oguliti srebrnastu koru uplaši Jablana, jer on to nikako ne želi, on želi da samo rastu i da svojom pojavnošću i ljepotom i dalje krase slavonsku ravnicu.