Prvijenac Vesne Vlašić svrstava se u niz knjiga koje su napisane o Požegi, ali se i izdvaja iz spomenutog niza. Ono što je posebnost ovog rukopisa je autoričina nakana da upozori na žensku dionicu hrvatskog pisma, slavonskog, posebice požeškog istražujući i ukazujući na značaj književnica koje su na neki način povezane s Požegom. U središte znanstvenog interesa stavlja Herminu Tomić. Inspirirana sviješću o posebnosti požeške sredine, obrađuje kulturnu povijest Požege na neobičan način kroz sinergiju povijesnog, sociološkog i kulturološkog aspekta. Kroz život građanske obitelji, posebice njezinih ženskih članova, kroz brojne aktivnosti u društvenom životu i različitim udrugama, iščitavamo privatni i javni identitet ovog jedinstvenog grada. Služeći se člancima iz časopisa, fotografijama, muzejskim primjercima, dnevničkom literaturom, ona rekonstruira duh vremena u kome dominiraju Požežanke koje vole modu, vode aktivan društveni život, obrazovane su i posvećene humanitarnom radu. U središtu drugog dijela rukopisa je požeška snaha Hermina Tomić, supruga Josipa Eugena Tomića koja je godinu dana živjela u Požegi, hodala njezinim ulicama, a možemo nagađati i pretpostavljati kako je bezvremensku ljepotu baroknog grada ponijela sa sobom.
Vesna Vlašić argumentirano ispravlja nepravdu, predstavlja i otkriva čitalačkoj publici ženu koju je književna povijest potpuno zaboravila i marginalizirala. (...)
Iz recenzije akademika Antuna Dubravka Jelčića
Urednica: Tatjana Ileš; Recenzenti: akademik Antun Dubravko Jelčić, Helena Sablić Tomić
Klikni za povratak