S petrinjske vjetrometine povijesti

Ova zbirka eseja publiciranih kroz četrdesetak godina  mahom u izdanjima Matice hrvatske u Petrinji ne prikazuje izravno kronologiju povijesnih događanja, ali je njima uvjetovana.

Salopek govori o stanjima kulture u burnom vremenu kojem je sam svjedok i sudionik, o stanjima duha u užem zavičaju i širem hrvatskom prostoru, o onome, što kao kultura ostaje za budućnost, izdvaja neprolazno od prolaznog, osigurava repere trajanja.

Od doba Hrvatskog proljeća, preko ratnog razdoblja, Domovinskog rata i progonstva, potom izazova samostalnosti Hrvatske, do suvremenih globalnih promjena i potresom pogođenoga grada , pogled autora ne gubi na dubini, iskrenosti i analitičnosti. Njegove refleksije ne nude samo povijesne analize, već i ljudsku priču.

Tematski je fokusiran na lokalni,  zavičajni petrinjski prostor, ali ga pozicionira na karti Hrvatske kao sudbinsko životno mjesto.

Govori o turbulentnosti događaja na toj vjetrometini, koju istrajavamo istodobno u središtu i na rubu Hrvatske.

Svjedoči o kulturnoj povijesti petrinjskog zavičaja.

Kao što u uvodniku reče sociolog i pjesnik Ivan Rogić- Nehajev:  „… dopisuje još jedno lijepo poglavlje imaginarnoj velikoj ljubavnoj priči o neveliku hrvatskom gradu s „prve crte“ nacionalnog i kulturnog otpora nevremenu..“

Uredništvo