Gradska knjižnica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj i Ogranak Matice hrvatske u Ozlju, uz financijsku potporu Karlovačke županije, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Ozlja, i ove su godine, u sklopu 11. međunarodnog književnog natječaja „Moje drago serce“, tražili najljepše ljubavne priče nadahnute pismom koje je Petar Zrinski uputio Supruzi Katarini neposredno prije svog smaknuća 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu. U Ozalj su stigle priče iz cijele Hrvatske, ali iz Slovenije, BiH i Austrije, a članovi povjerenstva za vrednovanje, profesorica Dubravka Težak, književnica Julijana Matanović i književni urednik Zoran Maljković, među njima su odabrali tri najbolje priče i sedam uradaka za posebnu pohvalu. Ovogodišnjim je natječajem obilježena 350. obljetnica smrti Ivana Belostenca i 400. obljetnica rođenja Ane Katarine Zrinske.
Tko je od deset finalista nagrađen, a tko pohvaljen, otkriveno je na dodjeli nagrade „Stjepko Težak“ 20. rujna 2025. u Gradskoj knjižnici Ozalj. Prvom nagradom „Stjepko Težak“ ovjenčana je priča Ovaj ću prizor jednom naslikati Anje Maksić Japundžić, drugom Ljubav u fis-molu Magdalene Mrčela i trećom Sinkronizacija neuspjela Ante Vekića. Posebnu pohvalu povjerenstva zavrijedile su priče A znaš kako se ubijaju bijeli slonovi? Dalena Belića, Dječak iz vode Sande Kočevar, Frenki Edija Matića, Lopoči Sanje Pilić, Nebomir Marina Pelaića, Preludij za ljubavnu priču Anice Marcelić i Utjeha Kupe Davora Grgurića. Tri nagrađene priče dostupne su na web i Facebook stranicama Gradske knjižnice Ozalj, a sve će nagrađene i pohvaljene pripovijetke biti sabrane u budućoj knjizi koja će okupiti 40 najboljih priča s natječaja od 2023. do 2026.
Magdalena Mrcela
Ante Vekić
Uzevši u obzir specifične kriterije natječaja, upravo je fascinantno kako najkreativniji autori iz godine u godinu uspijevaju spojiti Ozalj i ljubav s najrazličitijim temama, motivima i likovima. Tako se u ovogodišnjim finalističkim pričama javljaju mlade i nezrele ljubavi, strastvene i svadljive ljubavi, ali i ljubavi koje postoje samo u sjećanju. Kao likovi, pojavljuju se povijesne ličnosti poput Slave Raškaj, ali i razni fikcionalni upravitelji Starog grada Ozlja, ozlijeđene balerine i posrnuli nogometaši, prevrtljivi mladići i sentimentalni glazbenici. Fabule su smještene u suvremeni svijet, ali i srednji vijek, odvijaju se kako u automobilima tako i u samostanima, sadrže realizam i fantastiku, poetiku i muzikalnost.
Predsjednica povjerenstva za vrednovanje priča ovako je komentirala maestralnu pobjedničku priču Anje Maksić Japundžić: „Prvonagrađena priča Ovaj ću prizor jednom naslikati lirsko je meditiranje o životu osobe koja je ujedno zakinuta ali i obdarena. Nadahnuta slikama Slave Raškaj, koje putuju pred očima čitatelja, autorica uranja u svijet tišine izgrađen bojama i oblicima u kojima sinestetičkim bogatstvom kombinacija vješto iskazuje osjećaje i raspoloženja kojima je istkana ljubavna priča, puna nježnosti i blagosti, ali i snage i moći, u čijim obrisima iščitavamo razne vrste ljubavi: prema prirodi, zavičaju, detaljima… Osjećamo bol zbog težnje za neostvarivim, ali i pomirenje sa stvarnošću. Ovaj prozni tekst s utkanim stihovima intimistička je struktura okrenuta unutarnjem prostoru, svijetu i senzibilitetu umjetnice. U njoj osjećamo prigušenu čulnost koja ukazuje na zanimljivu, ali bolnu ljudsku dramu i sudbinu umjetnice.“
Ozalj se još jednom pokazao kao neiscrpno vrelo inspiracije, a natječaj „Moje drago serce“ ponovno je privukao mnoge talentirane autore te kulminirao izborom iznimno snažnih, ali i vrlo raznolikih priča.
Bogdan Bošnjak
❌
◀
▶
Danijel Hrgić