Kako smo proslavili stotu obljetnicu rođenja Đanija Šegine – kralja hrvatske operete

U utorak 10. prosinca 2024. vrijeme u Ozlju je bilo u najmanju ruku „kilavo“. Nebo su prekrili tamni oblaci, svjetla je bilo minimalno, tek toliko da bi se dan mogao nazvati danom. Kiša pada već četvrti dan zaredom. Možda je takvo vrijeme bilo i 1924. godine pa su roditelji Đanija u ozaljsku Matičnu knjigu rođenih upisali tek 13. prosinca. No kako bilo članovi Ogranka Matice hrvatske u Ozlju i zaposlenici Zavičajnog muzeja Ozalj s veseljem su priredili svečanu dvoranu Starog grada Ozlja koju im je za ovo posebno događanje ustupila Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“.

Velika dva kamina u dvorani su bila vruća i isijavala su toplinu cijelim prostorom. Navečer kad je pao mrak atmosfera je bila idilična. U dvorani topli smiješak Đanija s ulja Anke Krizmanić, u prostoru odzvanjaju zvuci Ljubavne pjesme koju je Đani izvodio 1963. u Komediji, kroz istočna vrata dvorane dopire lagana topla svjetlost osvjetljenje Munjare. Gosti su se počeli okupljati već oko 18 sati iako je početak koncerta bio predviđen u 19. Izvođači su iskoristi trenutke prije koncerta za ćaskanje i selfije, a publika se prisjećala dana kada bi Đani nastupao u Ozlju i uveseljavao svekoliko pučanstvo. Nije mu bilo strano ni zaletiti se do škole i za djecu prirediti neko iznenađenje. Koncert počinje u 19:07, gospodin Davor Schopf, voditelj programa pozdravlja uzvanike (Đanijevu obitelj, ravnatelja gradskog kazališta Komedija, predsjednika Matice hrvatske, gradonačelnicu Grada Ozlja, dožupanicu Karlovačke županije…) i goste i najavljuje program. U dvorani se izmjenjuju na prezentaciji Đanijeve fotografije tijekom njegovog pedesetogodišnjeg rada u kazalištu, u pozadini glazba Zagreb i ti.

Ravnatelj kazališta Komedija gospodin Miljenko Puljić, predao je gospodinu Stjepanu Bezjaku ravnatelju Zavičajnog muzeja Ozalj Đanijev portret Anke Krizmanić na trajno čuvanje. Potom, dok je voditelj čitao Đanijevu biografiju u dvorani su se mogla čuti eventualno krila leptira, što bi bilo moguće da nije zima. Dakle apsolutna tišina. Nakon toga uslijedio je prvi dio glazbenog programa. Sandra Bagarić u strastvenoj i energičnoj crvenoj haljini izvodi nastupnu ariju Marice iz Grofice Marice uz pratnju na pijaninu Darka Domitrovića, a potom joj se na pozornici pridružuje Filip Hozjak za duet Bože, što zbilo se to. Program se nastavlja publika i svi prisutni u dvorani više nisu u Ozlju. Mislima i dušom mi smo u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija, putujemo kroz vrijeme i slušamo Đanija sa njegovim slavnim partnericama Ružom Cvjetičanin, Jelkom Asić-Šokčević, Lili Čaki, Mirjanom Dančuo… Koncert završava sjećanjima Sandre Bagarić na Đanija Šeginu i duetom Sred veselja stisak ruke iz Kneginje čardaša u izvedbi Đanija Stipanićeva i Sandre Bagarić. Nakon Đanija Đani! Publika je očarana, žamor je u dvorani monografija Đani Šegina, legenda Kazališta Komedija nosi se kući kao sjećanje na ovaj nezaboravni događaj. Dijele se ruže! U gradu se i dalje priča o koncertu. Nekad je potrebno tako malo, da bi se dobilo mnogo veselja. Sretan rođendan legendo!

 Stjepan Bezjak