Zbornik o Zrinsko-frankopanskom književnom krugu

U organizaciji ozaljskog Zavičajnog muzeja i Ogranka Matice hrvatske u Ozlju predstavljen je 18. listopada 2019. zbornik Zrinsko-frankopanski književni krug nakon 450 godina od pogibije Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog. Zbornik sadržava referate javno predstavljene na znanstvenom skupu u povodu 450. obljetnice pogibije Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog, održana u Starom gradu Ozlju 26. studenog 2016.

Ur. Alojzije Jembrih, Stjepan Bezjak,
Zavičajni muzej, Ozalj, 2018.

Grad Ozalj, u suradnji sa Zavičajnim muzejom i Družbom Braće Hrvatskog zmaja Zagreb, ovim se znanstvenim skupom pridružio brojnim drugim gradovima i ustanovama diljem Republike Hrvatske (u Čakovcu 23. i 24. rujna 2016, Zagrebu 2. i 3. studenog 2016), ali i izvan nje (Beč, 17. studenoga 2016)) u obilježavanju 450. obljetnice bitke kod Sigeta. Skup je održan u dvorani povijesnoga Starog grada, čiji je najstariji stambeni dio dao izgraditi Nikola Šubić Zrinski, a u njemu se i vjenčao s Katarinom Frankopan 1543.

Na skupu je sudjelovalo trinaest izlagača s ukupno dvanaest priloga (Alojz Jembrih, Franjo Pajur, Vinko Kovačić, Maja Cutić Gorup, Estela Banov, Alojzija Tvorić Kučko, Zrinka Jelaska, Stanislava Bakić, Romana Benić Brzica, Vlatka Filipčić Maligec, Robert Holjevac, Anđelko Mijatović i Stjepan Sučić). Devet je priloga sa skupa objavljeno u zborniku, a njima je pridružen prilog Ivana Zvonara, koji je u vrijeme održavanja skupa bio spriječen. Uz deset autorskih radova, zborniku su pridodana i dva priloga. Prvi je pretisak djela Historia Sigethi ... (1568) Samuela Budina, originalno tiskana u Beču prema hrvatskom predlošku, dok je drugi prilog preslik studije Stjepana Ivšića (1884–1962), čuvenoga hrvatskog jezikoslovca, pod naslovom Podsjedanje i osvojenje Sigeta u glagoljskom prijepisu hrvatskoga opisa iz godine 1566. ili 1567, objavljene u Starinama JAZU, knj. 36. iz 1918. Prvi prilog, latinski prijevod kronike Franje Črnka, izrazito je važan, jer je pretisak omogućio da bude dostupan istraživačima u Hrvatskoj.

U prvom referatu povjesničar Anđelko Mijatović prikazuje okolnosti koje su dovele do opsade i obrane Sigeta. Autor prati historijat događaja, od osmanlijskih priprema za pohod i priprema habsburških zemalja za obranu, do potanka opisa uloge Nikole Zrinskoga Sigetskoga u obrani grada i odjeka koji je taj događaj imao u historiografiji Srednje Europe. Robert Holjevac nadovezuje se na historijat promišljanjima i prikazom Sigetske bitke u djelima dvojice osmanskih kroničara Ibrahima Alajbegovića Pečevije, koji je bio suvremenik bitke, te Saliha Sitke Hadžihuseinovića Muvekkita, osmanskog povjesničara iz 19. stoljeća. Time je Holjevac dao novi pogled na bitku, koja se najčešće proučava iz zapisa europskih kroničara. Alojz Jembrih u prilogu Zašto Zrinsko-frankopanski književno jezični krug? nastoji upozoriti na neutemeljenost naziva „ozaljski književnojezični krug“, koji daje krivi dojam o prebivalištu i nastanku govora kojim su se koristili i govornici na širemu području od samog povijesnog Ozlja. O istoj temi, kroz historijat proučavanja „ozaljskog književnog kruga“, u prilog tezi Alojza Jembriha progovara i Franjo Pajur.

Estela Banov bavi se analizom pjesama o Nikoli Zrinskom uspoređujući bugarštice, kao stariji oblik poezije, s mlađim pučkim pjesništvom Andrije Kačića Miošića u zbirci Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Autorica zaključuje kako su se obje vrste pjesama temeljile na povijesnim izvorima, ali da je pučki deseterac, kao onaj u Kačića Miošića, prevladao u popularnosti. Budući da je Fran Krsto Frankopan kao pjesnik pjesme pisao i na talijanskom jeziku, Vinko Kovačić osvrće se na njegov talijanski jezični izričaj, analizirajući ga s gramatičkoga stajališta talijanskoga jezika. Podsjedanje i osvajanje Sigeta Franje Črnka, kroničara, tajnika i komornika Nikole Zrinskog, jedan je od najvažnijih povijesnih izvora za analizu Sigetske bitke te lika i djela Nikole Zrinskog. Više informacija o samu djelu i njegovu autoru donosi prilog Maje Ćutić Gorup.

Referat Ivana Zvonara ocrtava pjesnički lik Ane Katarine Frankopan-Zrinski, svrstavajući je u red najuglednijih predstavnika hrvatskoga književnog baroka, dok ju autorica Alojzija Tvorić Kučko prikazuje iz perspektive njezina molitvenika Putni tovaruš, objavljena u faksimilu i u transkripciji u izdanju NSK i Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu 2005, koji služi kao prvoklasan izvor u proučavanju molitvene kulture hrvatskog naroda u 16. stoljeću. Zbornik je zaključen prilogom Stjepana Sučića, bivšega potpredsjednika Matice hrvatske, koji daje pregled Matičinih izdanja djela Nikole Šubića Zrinskog i knjiga posvećenih njemu i njegovu životu i utjecaju. Prilog je od iznimne vrijednosti jer uključuje i sveukupnu bibliografiju Matice ilirske o temi Nikole Šubića Zrinskog, što će znatiželjnicima u potrazi za dubljim znanjem omogućiti pregled naslova.

Riječ je o opsežnu zborniku od 337 stranica, upotpunjenome bogatim znanstvenim aparatom, bibliografijama i brojnim ilustracijama, koji će sigurno biti od pomoći budućim istraživačima tematike Ozlja te Zrinsko-frankopanskoga književnog kruga.

(Danijel Hrgić)

Izvor: Vijenac, br. 670