Predstavljena knjiga Regija Gacka

Početno je naglasio da se radi o istoimenom separatu koji je tiskao Institut Ivo Pilar iz Zagreba u zborniku radova Gacka u srednjem vijeku, koji je objavljen 2012. nakon znanstvenog skupa održanog u Otočcu o toj temi dvije godine prije. U predgovoru navedenog zbornika urednici ističu kako je srednjovjekovno povijesno razdoblje Gacke i Otočca "kolorirano temama koje nisu važne samo za povijest toga kraja nego i za razumijevanje ukupne hrvatske povijesti srednjega vijeka". Urednici navode razne teme, od primjerice Gačana i kneza Borne (u 9. st.) do Otočke biskupije (u 15. st.), za koju kažu da je "svojevrsna kruna razvoja Gacke prije nego što je postala dijelom vojničkoga predziđa koje je obranilo 'ostatke ostataka' hrvatskih zemalja od osmanske ugroze, ali je dugoročno sputalo lokalne razvojne mogućnosti i poduzetničke inicijative, posljedice čega… osjećamo i danas."

Prvi od predstavljača knjige bio je potpredsjednik Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke i član Predsjedništva Ogranka Matice hrvatske u Otočcu dr. sc. Joso Brajković, ujedno urednik ovog izdanja. Osvrnuo se na samu strukturu knjige, naglašavajući važnost teme koja je obrađena. U kratkim crtama je predstavljač prošao kroz vjekove, od prvog spominjanja Gacke kao horonima pa do suvremenosti, u svim aspektima ljudskog djelovanja. Osvrnuo se i na etnik i na etnos Gačana, čiji daleki korijeni potječu još od Borninih Guduskana s početka 9. vijeka.

- Autor u knjizi povijest regije Gacke promatra višeslojno i u kontekstu hrvatske nacionalne povijesti. Pri tome je nastojao objediniti različite izvore i spoznaje, vodeći računa i o znanstvenoj utemeljenosti i o prihvatljivosti teksta širem krugu čitatelja. Posebna vrijednost knjige je u autorovom nastojanju da širu javnost upozori na sustavno zatiranje horonima Gacke, ali i da upozori na potrebu očuvanja gackog identiteta, njezinih povijesnih ili kulturoloških obilježja kao što su npr. gacki čakavski govori, njezina geografska posebnost uvjetovana reljefom, hidrografska obilježja, središnji prometni položaj unutar Hrvatske, tradicijsko graditeljstvo kao prijelazna faza između Gorskog kotara, Like i Krbave – time je završio svoje izlaganje dr. Brajković.

Nakon njega drugi je predstavljač bio prof. dr. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta Ivo Pilar iz Zagreba. Holjevac je najprije opisao okolnosti glede održavanja spomenutoga znanstvenog skupa 2010., koji je održan u Otočcu i čiji je rezultat zbornik Gacka u srednjem vijeku, u čijem se korpusu našao i Kranjčevićev tekst. Zatim je publiku proveo kroz dugu povijest od vremena kneza Borne, Guduskana odnosno Gačana, vremena uspostave Otočke kapetanije i Senjske nadkapetanije, vremena Vojne krajine, oslobađanja Like i Krbave od osmanlijske vlasti i uspostave sustava pukovnija na cijelom teritoriju, a u kojem su bile također Lička i Otočka pukovnija. Naveo je kako je postojala ideja, doduše na papiru, da se za novooslobođene krajeve uspostavi nova administrativna jedinica pod nazivom Lika i Krbava. Do toga nije nikada došlo nego je uspostavljen pukovnijski teritorijalni ustroj, a kada je došlo do ukidanja Vojne krajine krajem 19. st. Austro-Ugarska Monarhija je 30. lipnja 1886. novoj županiji dala naziv Županija Lika i Krbava, čime je regija Gacka nestala iz službenoga nazivlja, u koje je ponovno vraćena tijekom pet godina u NDH. Na kraju izlaganja predstavljač je naveo oblike ustroja na ovom prostoru tijekom 20. st. sve do Ličko-senjske županije kao suvremene administrativne jedinice.

Autor knjige, ujedno dopredsjednik otočkoga Ogranka MH, nije se mnogo doticao teksta knjige, već je naglasak stavio na proces potrebe očuvanja horonima Gacka i etnika i ktetika "Gačani" i "gacki" u suvremenosti. Posjetio je na okolnosti u kojima je osnovana Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke, 1997. godine, što nije išlo bez otpora, jer se osnivače etiketiralo kao "separatiste" koji "dijele Liku", pa su na njih u slobodnoj hrvatskoj državi vršeni politički pritisci. A zadaća Katedre bila je njegovanje domicilnih čakavskih govora te uzdržavanje i osnaživanje horonima Gacka u suvremenim okolnostima, jer je gačanski identitet sačuvan premda je stalno potiskivan. U tom je smislu autor napomenuo kako je horonimna scena u cijeloj Hrvatskoj uglavnom "definirana i smirena" pa se znade što je Dalmacija, što Istra, Hrvatsko zagorje, Slavonija, Međimurje i Hrvatsko primorje itd., dok proces "smirivanja i definiranja" horonima Lika nije ni blizu kraja, to više što je novim teritorijalnim županjskim ustrojem taj horonim proširen i na krajeve koji mu nikada nisu pripadali ni u najširem poimanju. Upravo je taj proces pokatkad izazivao veće ili manje iskrenje, a Gacka je, kao regija u tome redovito bila smetnja pa je radi ublažavanja svođena na "podregiju Like". No, kako je autor i naglasio u završnom poglavlju knjige "Prostorno-identitetska problematika horonima Gacka u suvremenosti", Kranjčević je na kraju posvijestio važnost njegovanja prostornoga identiteta u suvremenom globaliziranom svijetu, te ustvrdio kako je "osamostaljenjem Hrvatske, a time i ostvarenjem slobode hrvatskoga naroda, naprosto buknula potiskivana samosvijest regionalne gačanske pripadnosti pa valja smatrati da je kritično vrijeme zatiranja horonima Gacka trajno prevladano".

Na završetku programa predsjednik Kaćunko je u ime nakladnika zahvalio predstavljačima, sponzorima i svima okupljenima, te posebno autoru Kranjčeviću, jer je doista jedinstven promotor regije Gacke. Naglasio je važnost te teme, "ne samo za nas, nego za sve hrvatske regije, jer naglašavanje lokalnog identiteta je spas u globalizacijskim procesima. Ali, iz iskustva vam kažem, veoma je znakovito kako se kod govora o ovoj temi, tj. o Gackoj kao regiji, nekima diže kosa na glavi, a neki se (u prvom redu s područja politike, medija i kulture) uznemire kao dijete koje se boji da će ostati bez drage igračke ili se uzjogune tako da se ponašaju kao lopov koji osjeća da će izgubiti ono što je ukrao." Međutim, kazao je Kaćunko na kraju, isticanje Gacke, baš kao i Kranjčevićeva knjiga, nije nikakav poziv na 'odcjepljenje', niti je naše naglašavanje Gacke znak narcisoidne posebnosti, nego njegovanje zavičajnog identiteta s neugaslim kontinuitetom od devetog stoljeća do danas.

OMHOT