U Otočcu 'uzvišeno' ranjeno zvono Tomislav

Prije blagoslovne molitve predsjednik otočkoga Ogranka Matice hrvatske Anđelko Zdeslav Kaćunko obratio se okupljenima prigodnim riječima:

"Dragi župljani, poštovani vjernici, podsjećam kako je prije 35 godina "balvan revolucijom" najavljen tajni plan rušenja svega što je Božje, ljudsko i katoličko u Hrvatskoj. Zato su već sljedeće godine, kada je započela oružana agresija na Hrvatsku, prve mete razornih projektila bile crkve, bolnice i muzeji. Tako je i ova naša crkva, upravo na današnji dan 1991., preciznim pogodcima iz nedaleke vojarne bila zapaljena, ali je i hrabrošću građana unatoč paljbi vatra bila ugašena. No sutradan, na blagdan Gospe Žalostne, crkva je, zajedno sa zvonikom, zapaljena i srušena.

Od zvona, koja su vjerni narod pozivala na molitvu i bogoslužje, ostalo je samo i jedino ovo – ovaj 'stogodišnjak' znakovitog imena "Tomislav". Zato je vodstvo našega Ogranka Matice hrvatske, zajedno s otočkom Župom - upravo u ovoj svetoj i jubilarnoj godini 2025. te godini obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva i prvoga kralja Tomislava - odlučilo, upravo na ovaj blagdan Uzvišenja Sv. Križa, ovo naše "ranjeno zvono" 'uzvisiti' odnosno podići s tla.

Ovim simboličkim podizanjem zvona - a ono je simbol naše Crkve i našega naroda, koje je dušmanin htio doslovce zatrti - mi najprije zahvaljujemo Bogu što nije dopustio da se ostvare planovi naših dušmana, jer (kako kaže Biblija) "da nije Gospodin za nas bio, žive bi nas progutali!" Zatim, ovim činom mi sebi posvješćujemo istinu da se ničega i nikoga ne trebamo bojati dok smo čvrsto oslonjeni na Boga, jer, i kad padnemo, i kad dušmanin pomisli da je uspio, s Bogom se uvijek možemo dići, Domovinu obnoviti, crkve uzdići i zvona podići.

Zato ovaj naš čin ima trostruko značenje: vjersko-teološko, kulturološko i domoljubno. Evo njihov samo sažet opis, obratnim redoslijedom.

1. Domoljubno značenje: U 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva i spomena na prvoga hrvatskoga kralja Tomislava, to ime i veliki jubilej, hrvatski rečeno - velegod, poticaj nam je na osvješćivanje i jačanje našega nacionalnog identiteta.

2. Kulturološko značenje: Podizanjem zvona omogućujemo pogled na njega iz svih kutova, naglašavajući njegovu formu, ornamentiku i patinu vremena. Time ne samo da štitimo materijalnu baštinu, već i otvaramo prostor za kontemplaciju, učenje i susret - zvono, uz prije postavljeni križ, postaje referentna točka crkvenog trga, mjesto susreta i identiteta.

U ovom kontekstu smatram potrebnim zahvaliti za prijedloge i idejna rješenja podizanja zvona, koja su dali Marija Brajković, Kristina Šaravanja, Zlatko i Vesna Bielen, Anđelko Zdeslav Kaćunko i župnik Goran Antunović. Ujedno napominjem da smo iz više razloga, među kojima je nažalost i financijski, pristupili ostvarenju ovoga čina prema kompromisnoj ideji našega župnika, koja je dodatno iz tehničkih razloga morala biti modificirana u metalnoj radionici vrstnoga meštra Domagoja Burušića, ali će naknadne intervencije biti moguće za sva poboljšanja. Ujedno hvala Davoru Jozingu na postavljanju zvona na metalno postolje ter Zoranu Rodiću za postavljanje ploče s nadpisom.

3. Vjersko-teološko značenje: O tome sam najvažnije već rekao pa samo dodajem liturgijsku napomenu. Zvona su na jedinstven način povezana sa životom naroda Božjeg: njihova zvonjava označava vrijeme molitve, skuplja puk na obavljanje liturgijskih čina, vjernike upozorava na značajnije događaje koji pogađaju radošću ili bolom ovu crkvenu zajednicu, naš grad, ili pojedine vjernike. Zato, kada u svome svakodnevnom životu čujemo zvona, sjetimo se da smo jedna obitelj i da nas njihova zvonjava poziva na okupljanje i očitovanje našega jedinstva u Kristu. To ćemo sada učiniti ovim malim obredom.

Potom je uslijedio obred blagoslova, u prisutnosti skupine predstavnika otočke lovačke udruge koja je toga dana proslavila sto godina svoga postojanja. Nakon zajedničke završne molitve don Kaćunko je blagoslovljenom vodom poškropio zvono i okupljene vjernike, a župnik Antunović je udarcem čekićem u zvono simbolički označio njegov "novi život". Odnosno, kako je predvoditelj obreda rekao, njegovu novu ulogu da vjernicima bude ne samo 'vazdazvon', tj. podsjetnik neka "znaju šta je bilo", nego i poticaj da na svaki glas zvona svoja srca uprave prema Bogu, kako bi i sami mogli biti živa zvona, koja riječima i ponašanjem stvaraju skladne akorde života, Bogu na slavu i hvalu.

Anđelko Zdeslav Kaćunko