Sablasti nad dvorcem

Nakon smrti baruna Gustava Prandaua – posljednjeg muškog člana obitelji Hilleprand von Prandau, nasljeđuju ga grofovi Normann-Ehrenfels i upravljaju vlastelinstvom sve do njegova ukinuća 1945. godine.

Izniman je doprinos društvenom, kulturnom i prosvjetnom životu Valpovštine grofa Rudofa Normanna, ali i njegove supruge Julijane. Uz supruga, istaknutog dobrotvora i poticatelja društvenog i kulturnog života Valpova i Osijeka, i sama je doprinijela osnutku Hrvatske čitaonice u Valpovu, Glazbene škole, Hrvatskog pjevačkog društva Katančić. Baštineći u svom roditeljskom domu, mnoge navike kulturnog i intelektualnog miljea promicala i novoj okolini. Naslijedila je vrijednu zbirku svojih predaka, napose umjetničku, ali i knjižničnu i glazbenu ostavštinu baruna Prandaua. Stari grof Rudolf I umire teško bolestan 1942. godine.

Nakon rata dvojica sinova vraćaju se u Valpovo, no komunističke vlasti ih smještaju u logore, starijeg Berksa u Valpovo, a mlađeg u Osijek. Stariji umire nakon mjesec dana u logoru u Valpovu.

U dvorcu, koji više nije njezin ostaje stara grofica Julijana. Nije željela napustiti Valpovo i imanje. U valpovačkom je dvorcu nakon oslobođenja otvoren dječji dom „Milan Stanivuković“. Ironijom sudbina grofica Julijana Normann biva okružena napuštenom djecom, jednako tako napuštena i ostavljena – majka 1955. godine konačno je dobila putovnicu te odlazi u Austriju u Rothenthurm. Ondje umire 1959. godine.

Nakon 223 godine postojanja, nacionalizacijom je ukinuto Valpovačko vlastelinstvo.

Povijesno čvrsto utkano u slavonsku i hrvatsku gospodarsku, društvenu, a napose kulturnu povijest, te su godine ishodišta za prepoznavanje, tumačenje i vrednovanje naše tradicije.