Kratki susreti s pogledom

Književnika šetača poznaju sve osječke ulice, trgovi i parkovi pa mu već izdaleka domahuju.

Njegovim stazama možeš i ti lako proći. Spustiš se iz Strossmayerove do obale gdje možeš zateći književnika na Kompi kako uz kavu pozdravlja Dravu, osluškujući Zoološki i Neptun. Onda kreneš desno Promenadom pored starog krova blizu Vikarijata do Vodenice i Galije, pored Bijele lađe koje više nema, i dalje pored Kapetanije i Brooklyna, popričaš s starim Picassom, te pored Uranije, Lumiera, i Zdenca skreneš prema Drven – gradu. A to sve da bi izbio na Europsku aveniju i smješkajući se zagledao prema Donjem gradu jer – umjesto nebodera i visokih zgrada koje su u velikom broju niknule preko puta Remize pa ti čak i zaprečuju pogled – ti se smješkaš – jer umjesto tih nebodera vidiš Mali Pariz, kojeg odavno nema, i Kalvariju, koje više nema…I znaš da će književnik nastaviti dalje starom Donjikom do kompe i komparoša Kolenca gdje samo stari Osječani i danas čuju dječju graju, koje više nema, i samo oni osjete vonj Kožare, koje više nema…

Književnika poznaju svi kafići, galerije, muzeji, knjižare, spomenici, usamljene i oronule bivše tvornice, napuštene i zapuštene zgrade…

(Ana Pintarić)