U romanu Vožnja na mjestu vrijeme je metaforično, ni sunčano ni oblačno, zapravo riječ je o onom drugom vremenu, tranzicijskom, prolaznom vremenu; s tmurnim i nepredvidivim padavinama morala. Društva su tada prelazila iz jednog stanja u drugo, ljudi su bježali od sive boje, a bili pohlepni za slobodom palete naizgled redom poslaganih mogućnosti. Horizont stoljeća koje je istjecalo zakrvavio se od istoka ka zapadu, a zlo se spustilo na zemlju. Kao i uvijek, ono je otjerano u vučju jamu, a ipak iza sebe zlo je ostavilo tugu, smrt i ružno sjećanje.
U ratu, na rubovima Domovinskog rata, ljudi nisu ginuli samo od bombi, granata i metaka, raspadale su se obitelji, pojedine osobe postale su ruševine.
Tzv. rubna stradanja civila počinju već pred rat, kada nastaju strah i kaos, i ostaju više godina nakon rata, kada se dugo osjeća nestabilnost, a traume traju i dalje, kao i nepoštivanje zakona te društvena pljačka.
Dugo se čekaju mirni dani.
Slobodan se život vraća sporo, iza horizonta stoljeća koje je umuknulo, u doba priželjkivane sreće i svakodnevnog "običnog" grijeha.
***
Josip Cvenić rođen je 1952. godine u Osijeku. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, Filozofski fakultet, studij filozofije i sociologije, završio je 1976. u Sarajevu. Nekoliko godina radi kao profesor u gimnaziji, a 1980. zapošljava se kao urednik u Izdavačkom centru Radničkog sveučilišta u Osijeku. 1990. godine izabran je za glavnog urednika časopisa za književnost i kulturu Revija (Književna revija). Danas radi kao tajnik i urednik u Ogranu Matice hrvatske u Osijeku. Član je Društva hrvatskih književnika.
❌
◀
▶
Danijel Hrgić