Odjek Neretve

Predgovor drugom izdanju

Hrvatska je književnost ovom knjigom dobila vrijedno i uzorno djelo kojemu je izvorište u zavičajnoj kulturnoj baštini. Hvalevrijedna knjiga Odjek Neretve ujedinila je multidisciplinarnu višestrukost sa zajedničkom književnom nakanom - poeziju, umjetnost, etnografiju, folkloristiku, arheologiju, dijalektalnost, turizam, kulinarstvo.

U izdavačkim naporima ogranaka Matice hrvatske dogodila se kolegijalna suradnja već u prvom tisku, na kojem smo svi nesebično zahvalni. Potom slijedi novi zajednički pretisak navedenoga rukopisa, izvorišta zavičajne kulturne baštine.

Neretva tako ostaje autografska poruka budućim naraštajima postajući idiom našeg podneblja. Ona je dijalog s prošlosti, naša krajobrazna ljepota. Svjedoči duhovnu svježinu kolorističke bujnosti i nezbiljskih protega odsječka srca. Askeza fenomena neretvanskih potomaka. Ovjerovljena ovim djelom, višestruko pojačava sve njezine stoljetne ćudoredne vrline u kojima humanost nadvladava brutalnost, a autentičnost autorice svojstveni zalog kojim se interpretira tradicija naših predaka. Enerika nam ostavlja poslanje kojemu smo dužni služiti. Oživotvoruje spiritualnu perspektivu u kojoj traganje za smislom ruha Neretve nije, i ne može, nikada biti promašaj! Kako si lijepa, kako si ljupka, o najdraža među milinama - Neretvo naša!

Ona vizionarski i integrativno, ne zanemarujući osjetilno, afirmira vječno i duhovno, ona snatri i uprizoruje vječnu Evu delte Neretve koja plovi u viziju boljeg svijeta.

Za Eneriku je Neretva ne samo vidljiva stvarnost nego i terranullius, pripada svima. Otkinuta od srca, od zemlje, ide do neba, do Boga. Višeznačno! Svevido, dopuštajući da je svaki namjernik doživi na vlastiti slobodni način, kao hipotetsku baštinicu u svojoj preobrazbi, u (duhovnim) protezima i dosezima onoliko koliko im ostaje u određenom im trenutku.

Prikazujući fotografijom njezine djeliće, krhotine, obrazine, siluete, prostore, ljude, krajolik, Enerika se osvrće točnim jezikom na predjele ovog podneblja - stvarnost stvarnosti! Ništa od toga ne može biti istinitije i presudnije kao umjetnikovo osluškivanje dana, trena, vremena, povijesti! Ona snatri, mašta, snohvati, osluškuje, nazire, osvjetljuje - iskušavajući nanovo moć uhvaćenog trenutka snimljene fotografije. Njihove intime i vizije pod majstorskim rakursom kazuju više od istine stvarnog prostora. Izbirljivo i s mjerom daje ono svoje energično ja, svoju nedvojbenu potvrdu osobnosti, bogato nam vraćajući nezaobilazne ostavljene vrijednosti.

Tako i sami postajemo lakokrili snivači. Čujemo, kušamo, vonjamo, udomljujemo od zaborava. Zavazda! Posvema!

Hvala joj što je svoje njegovane talente podarila, utkala, uzidala u svima nama, čuvajući od zaborava vjerodostojnost neretvanskog podneblja! Istinito, živo, dosjetljivo, kazivački životno odabrano! Nazbilj!

Zorana Vekić