GLAGOLJSKI PRAVNI SPOMENICI KVARNERA

Kao podloga je korištena građa koja je nastala u geopolitičkom prostoru na kojem su se prelamali različiti kulturni utjecaji, o čemu svjedoče i pravni akti. Pravni izvori zapisani su na dva pisma (glagoljica i latinica), četiri jezika (hrvatski, latinski, njemački i talijanski), a u njima se mogu pronaći različiti pravni utjecaji (franački, langobardski, njemački, mletački, bizantski, recepcija rimskog pa i mađarskog prava). Papa Inocent IV. je 1248. godine dao senjskom biskupu Filipu povlasticu korištenja glagoljice što je utjecalo na šire korištenje glagoljice u službenim spisima.

Vinodolski zakon iz 1288. godine pisan je glagoljicom na hrvatskom jeziku. Uz hrvatsku pravnu tradiciju u njemu nalazimo i strane utjecaje (npr. likuf - germanski leitkauf; perman - langobardski ariman, seljak-vojnik; romanske riječi hered - nasljednik, hoverlica - pokrivalo glave, valižnik – prtljaga). Trsatski zakon iz 1640. vjerojatno je izvorno pisan glagoljicom. Zakon predviđa supsidijarnu primjenu ugarskog prava Tripartituma.

Krčki statut na glagoljici donesen je 1388. godine, a u knjizi u kojoj je zapisan upisani su propisi na latinskom i talijanskom jeziku. Uz hrvatski, vidljiv je i mletački utjecaj, npr. u uvođenju torture (muka) i pravu otkupa nekretnina, a bizantski možda u riječima drmun - šumarak i pop (pappas). Romanske su riječi: kapitul - propis, fruštan (tal. frustare - bičevati), berita - kapa, sentencija - presuda i apelacijun - žalba.

Senjski statut iz 1388. godine pisan je na latinskom koji je bio jezik komunikacije u trgovačkoj sredini, ali puk je koristio hrvatski, pa je sačuvan prijepis na hrvatskom jeziku iz 1701. Statut Senja iz 1640. godine pisan je na latinskom, a statut iz 1757. na talijanskom jeziku.

Zakon grada Kastva iz 1400. pisan je na hrvatskom jeziku, a prijevodi su na njemačkom i talijanskom. Vide se germanski utjecaji jer su feudalni gospodari obitelji Walsee i Habsburg te europski trend recepcije rimskog prava (ius commune). Slične utjecaje mogu se naći i u glagoljskom Veprinačkom zakonu iz 1507. godine, Mošćenički zakon iz 1627. sačuvan je u nacrtu iz 1616. na njemačkom jeziku, te hrvatskim latiničnim prijepisima iz 1637. i 1705. Nastao je kada feudalni vlasnik postaje Isusovački kolegij u Rijeci.

Važni spomenici su urbari kao pravni propisi kojima su uređene pravne obveze kmetova-pučana spram feudalaca. Dio njih pisan je glagoljicom, a neki na latinskom i talijanskom jeziku.

Glagoljica je nezaobilazan dio hrvatske kulture. Od sredine 19. stoljeća isticala se njena posebnost kao dio hrvatskog identiteta, kao i specifičnost hrvatskog srednjovjekovnog prava. Od sredine 20. stoljeća, u duhu europskih integracija osobito ističemo uklopljenost naše glagoljske i pravne kulture u ondašnje europske tokove pokazujući i time da je hrvatska ukupnost dio Europe i njenih civilizacijskih tokova.

Nakon predavanja uslijedilo je iz auditorija više pitanja, kao i komentara situacija i događaja vezanih uz prikazane i obrađene pravne dokumente.

Julijan Dobrinić