Predavanja povodom ukinuća hrvatske valute kune

U Opatiji je naslov bio: Kuna tri puta u Hrvata, pa onda euro. Izlaganje je obuhvatilo novčarsku povijest na hrvatskome području od doba knezova do danas. Iako u doba hrvatskih knezova i kraljeva nije bilo hrvatskog novca, trgovina se ipak odvijala uporabom bizantskog, mletačkog i novca drugih susjednih zemalja. Istovremeno se trgovina obavljala i primjenom krzna kune kao neke vrste novčane jedinice, opće prihvaćene i ozakonjene, pa se i porez, marturina, plaćao na taj način.

Težište predavanja u Opatiji bilo je na onome novcu koji je imao na sebi ikonografski prikaz ili tekstualni naziv kune. To se događalo u trima navratima.

Prvi put prikaz kune pojavljuje se na novcu u srednjemu vijeku za vrijeme personalne unije Kraljevine Hrvatske s Kraljevinom Ugarskom, iza 1102, a za kraljeva Bele III, Stjepana VI, Andrije II, Karla I. Roberta i Ljudevita I. Velikog. U to vrijeme hrvatskim prostorima gotovo su samostalno vladali hercezi i banovi. Na novcima koji se nazivaju banovci nalazi se između ostalih oznaka i prikaz kune. To je bila posljedica dotadašnjega korištenja kuninim krznom kao plaćevnim sredstvom.

U razdoblju od 1382. pa do uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH) nisu poznati novci koji bi bilo kako bili povezani s kunom. Činjenica je da su na nekim novcima bili u vladarskim naslovima spomenuti (skraćeni) nazivi Cro(atia) i Dal(matia), no oni su značili samo to da su ti vladari imali u posjedu dijelove Hrvatske, do kojih su došli osvajanjima ili nasljeđivanjem.

Drugo razdoblje počinje potkraj prve polovice 20. stoljeća, 1941, uspostavom NDH, kad se uveo papirni i metalni novac pod nazivom kuna. Kovan je mali broj vrsta metalnog novca, a dio zamišljenih i planiranih izdanja nije otišao dalje od idejnih rješenja i predložaka. To razdoblje traje samo nekoliko godina, do uspostave DFJ.

Treće razdoblje započelo je 1993. u Republici Hrvatskoj, a traje još samo do isteka ove, 2022. To je razdoblje veoma plodno, izdane su brojne vrste metalnog i papirnog novca. Tako je, za redoviti optjecaj, kovana od neplemenitih metala svake godine serija redovitog optjecajnog novca. Za neke su prigode kovani i prigodni optjecajni novci, koji su se mogli rabiti, samo su nosili obilježja pojedine prigode. Prigodni novci izrađivani su za obilježavanje važnijih događaja, povijesnih ličnosti te osoba od posebne važnosti za propagiranje hrvatskog identiteta, povijesti, kulture i znanosti. Kovani su od plemenitih metala, zlata i srebra, a nisu predviđeni za uporabu kao plaćevno sredstvo, jer im je i nominalna vrijednost daleko ispod stvarne materijalne vrijednosti. Među tim izdanjima svakako treba istaknuti otkove optjecajnog novca u zlatu i srebru, koji su posebno zanimljivi s obzirom na male naklade.

U Opatiji su u dijelu predavanja sudjelovali i predstavnici Hrvatske kovnice novca – HKN (Hrvatski novčarski zavod) Ivan Odrljin i Ela Genc. Oni su prikazali program kovnice i dio tehnološkog postupka izrade kovanog novca. Posebnu su pozornost posvetili prelasku na euro, jer HKN u potpunosti pokriva novčarske potrebe u Republici Hrvatskoj. Izlaganje je bilo popraćeno kratkim filmom o radu kovnice.

Tijekom predavanja i nakon njega postavljena su pitanja iz auditorija te se bila razvila zanimljiva i plodna rasprava.

Julijan Dobrinić