Kalpurnija i egipatski bogovi u Caski na otoku Pagu

Uvala Caska nedaleko od Novalje predstavlja jedinstven arheološki kompleks, ne samo na otoku Pagu već i na širem istočnojadranskom području, zbog povijesnog značenja i prekrasnog krajolika. Njezine povijesne tajne, ponajviše iz antičkog razdoblja, postupno se otkrivaju upornim radom nekoliko generacija arheologa i povjesničara. S izuzetkom gradskih cjelina, odnosno rimskih kolonija i municipija, nigdje u ruralnoj sredini duž cijele istočne obale Jadrana nije pronađena tolika količina natpisne građe na kojoj se spominju osobe iz najvišeg kruga rimskog društva. Caska je lokalitet i koji krije dosad najstarije svjedočanstvo Izidinog kulta na cijeloj istočnoj obali Jadrana. Natpise posvećene egipatskoj božici iz helenističko-rimskog razdoblja, na početku je 1. st. po Kr. na četiri žrtvenika dala isklesati Kalpurnija, pripadnica aristokratske obitelji Kalpurnija Pizona (Calpurnii Pisones) iz Rima. Njezin je otac posjedovao maritimnu vilu, odnosno priobalno ladanjsko imanje u Caski, koje je osim raskošnog (ali još uvijek neotkrivenog) stambenog dijela imalo i svoje vlastite proizvodne pogone za različite vrste namirnica. Kalpurnija je od oca naslijedila posjed u Caski i na njemu štovala božicu Iziđu i druge bogove njezina kruga. Sve je to činila u vrijeme kada je, po svemu sudeći, još uvijek trajala zabrana egipatskih kultova koju je 19. godine pokrenuo rimski carTiberije. Ovo je priča o njoj, njezinoj obitelji te tomu kako su i zašto Kalpurniji Pizoni uopće došli u Časku, ali i priča o bogovima koje je, usprkos zabranama, Kalpurnija štovala na svom imanju.

Knjiga Kalpurnija i egipatski bogovi u Caski na otoku Pagu ne bi mogla nastati da nismo dobili svesrdnu pomoć naših kolega i domaćih ljudi. Tako smo zahvalni kolegama Roku Humerci (Univerza v Ljubljani) i dr. Katarini Batur (Sveučilište u Zadru), koji su prvi dokumentirali novootkrivenu Kalpurnijinu aru te upozorili djelatnike Ministarstva kulture o tom važnom otkriću. Također, zahvaljujemo i Domagoju Vrtodušiću, vlasniku zemljišta na kojem je pronađena ara, jer ju je promptno donirao Gradskom Muzeju u Novalji u listopadu 2020. Zahvaljujemo se i ravnateljici novaljskog Muzeja, Jeleni Šćiran, koja nam je omogućila pristup spomeniku.

Veliku smo pomoć dobili od djelatnika Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture iz Gospića, Vinka Madirace i Nediljka Vanče, bez čije pomoći ne bismo mogli okrenuti treći Kalpurnijin žrtvenik i pročitati njegov natpis. S tim u vezi zahvaljujemo i Juraju Palčiću, vlasniku parćele na kojoj se nalazi ta ara, zatim Tomislavu Zojčeskom na obradi fo-togrametrijskog snimka, Krešimiru Mijiću i Vandi Rebolj u pronalaženju ključnih referenci te posebice Klaudiju Kotlaru, Ervinu Palčiću i Mirjani Đurković Grisonic koji su nam nesebično pomogli u akciji podizanja are. Zahvaljujemo se i dr. Giuliji Boetto (CNRS-Universite Aix-MarseiIle-CCJ) na mnogim korisnim savjetima, kao i profesorici Ireni Radić Rossi (Sveučilište u Zadru) na brižnoj podršci tijekom svih faza istraživanja o rimskoj vili u Caski i njezinim nekadašnjim vlasnicima.

Zahvaljujemo Borisu Buiju i Marku Marakoviću (FF Press) koji su se potrudili oko pripreme i tiska te gradonačelniku Novalje, Ivanu Dabi, i Turističkoj zajednici Grada Novalje bez čijeg poticaja i potpore ove knjige ne bi bilo.

U prilici obilježavanja 2000. obljetnice smrti Lucija Kalpurnija Pizona augura, Kalpurnijinog oca, posvećujemo rad svim stanovnicima i posjetiteljima otoka Paga te svim istraživačima bogate paške prošlosti.

- iz predgovora