Koncert Srđana Bulata

Zanimljivo je da mu gitara zapravo nije bila prvi izbor. Htio je upisati klavir, ali nije prošao audiciju. Smjestili su ga u klasu gitare i bila je to ljubav na drugi pogled. Uz satove gitare u Srednjoj glazbenoj školi "Josip Hatze", pohađao je i splitsku Opću gimnaziju Marko Marulić. Split je, bez obzira na sve kasnije studije, obilježio njegovu karijeru. To je grad u kojem se oblikovao kao čovjek i kao glazbenik.

Nakon splitske škole, Bulat nastavlja obrazovanje na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje osvaja Rektorovu nagradu Sveučilišta u Splitu za akademsku godinu 2006./2007. Diplomirao je gitaru 2010. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kao najbolji student generacije, s priznanjem Summa cum laude, te uz Dekanovu i Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu.

Njegov glazbeni put tada prelazi granice Hrvatske – u srpnju 2014. završava prestižni poslijediplomski studij na Royal Academy of Music u Londonu, gdje je diplomirao s pohvalama. Bio je to povijesni trenutak; postao je prvi gitarist s ovih prostora koji je stekao diplomu na toj instituciji.

Primljen kao najbolji kandidat na audiciji doiva  punu stipendiju. ABRSM (Associated Board of the Royal Schools of Music) koja mu  je omogućila studij kao najboljem međunarodnom kandidatu, neovisno o instrumentu. London je tada bio jedan od najskupljih gradova na svijetu, pogotovo neposredno nakon Olimpijskih igara 2012., ali za mene je to bilo jedno od najljepših iskustava u životu. Englezi žive od uvoza talenata, a to je bio moj Srđanov najveeći adut .

Nakon povratka u domovinu, 2015. završio je i poslijediplomski specijalistički studij na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji s temom ‘Analiza odabranih skladbi hrvatskih skladatelja za gitaru u razdoblju nakon 1970. godine‘.

Srđana zovu majstorom natjecanja- osvojio je najviše nagrade na gotovo svim najprestižnijim svjetskim gitarističkim natjecanjima – Francisco Tárrega u Benicàssimu, Michele Pittaluga u Alessandriji, Fernando Sor u Rimu, Julian Arcas u Almeriji, Alhambra u Valenciji, Gredos San Diego u Madridu i Maurizio Biasini u Bologni.

 Najviše nagrada osvojio je u Španjolskoj, što nije slučajno. Španjolska je domovina gitare, a njihova publika razumije svaki ton, svaku emociju tog instrumenta.

Osim međunarodnih priznanja, u Hrvatskoj je osvojio sve važne nagrade za mlade umjetnike; ‘Ferdo Livadić‘, ‘Darko Lukić‘ i godišnju nagradu ‘Ivo Vuljević‘.

Srđan je svirao kao solist sa Zagrebačkom filharmonijom, Splitskim komornim orkestrom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, ansamblom ‘Cantus‘, orkestrom ‘Vivaldi‘ iz Alessandrije i orkestrom Opere iz Valencije. Nastupao je na svim kontinentima osim Australije i Novog Zelanda.

Amerika mu je posebno ostala u sjećanju. U Santa Monici je snimao seriju videa u kojima je predstavljao svoj novi album. To je bilo jedno posebno iskustvo.

Zanimljivo, Bulat svira na gitari sa sedam žica, što ga čini gotovo jedinstvenim među svjetskim gitaristima.

Ta dodatna žica otvara nove tehničke i zvukovne mogućnosti. Tehnički je zahtjevnija, ali i zato j Drđan  poseban – unikatan .

Glazba je za njega poziv, i tako ga živi. Ne svira da bi preživio – svira da bih živio.

Na pitanje može li se u Hrvatskoj živjeti od klasične glazbe, odgovara promišljeno.

- Od svačega se može i ne može živjeti. Sve ovisi o pristupu. No ono što znam jest da koncertni život mora biti vezan uz nešto više. Moj rad nije samo posao – to je način postojanja.

Do sada je objavio tri studijska albuma: za španjolsku radioteleviziju RTVE, prestižnu izdavačku kuću Naxos, te najnoviji album ‘Timeless Soundscapes‘ u svibnju 2024. godine. Baš na rođendan, 20. listopada, izlazi mu i novi projekt – ‘Stoljeće hrvatske glazbe za gitaru‘, posvećen domaćim skladateljima i tradiciji koja ga je oblikovala.

- Veći dio mojih nastupa odvija se u inozemstvu, ali uvijek s višim ciljem.

Od 2018. godine Srđan Bulat redoviti je član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, čime je i službeno priznat kao jedan od vrhunskih umjetnika koji svoj život posvećuju isključivo umjetnosti.

I dok se njegovi tonovi prelijevaju između Španjolske i Hrvatske, između Londona i Splita, jasno je jedno; Srđan Bulat stvara vlastiti svemir od zvuka. Sedma žica, baš kao i on sam, ne traži mjesto u orkestru, nego svoje – izdvojeno, posebno, prepoznatljivo.

Zorana Vekić