Moji zavičaji

U naslovu svake knjige trebao bi sažeti njezin cjelokupni sadržaj na što kraći i efektniji način. U ovome slučaju nije riječ o tome. Ja doista imam tri zavičaja, odnosno tri zemljopisno-zavičajna prostora koja emocionalno osjećam svojima i s kojima se mogu poistovjetiti. To su Moslavina, zapadna Slavonija (područje bivše općine Novska) i Lonjsko polje. Rođen sam u Piljenicama, najzapadnijem slavonskome selu, smještenom uz rijeke Pakru i Ilovu, a rano djetinjstvo proveo sam na ušću Pakre u Trebež na lokalitetu koji je u starim kartama zabilježen kao Prevendarov mlin, dok se u svakidašnjem govoru žitelja Piljenica i Ilove naziva „Trebež“, premda se selo istoga imena nalazi tri kilometra južnije na ušću rijeke Trebež u Savu. Djedovo imanje katastarski je vođeno kao dio sela Piljenice, a ne Trebeža. Stoga u mojim sjećanjima i mojoj ljudskoj i intelektualnoj samobitnosti nosim hidronim, a ne toponim. Dio mladosti proveo sam u Piljenicama, a dio u Ilovi. Uz njih idu mjesta u kojima sam se krstio i krizmao, a to su Lipovljani i Kutina (u kojoj sam završio i Gimnaziju), te Novska u koju sam odlazio kao u naše administrativno središte.

- iz uvoda