Promocija knjiga Katarine Brkić I Đure Vidmarovića u Ivanić-Gradu

Promocija je održana u organizaciji profesorice Josipe Hlevnjak, predsjednice udruge Nadbiskup Josip Juraj Posilović, a voditelj je bio Dražen Kovačević, koji je napravio i širi uvod u vrijednosti i povijest Moslavine, čime se bavi i najavljena knjiga Moslavina oživljena.

Promovirane su knjige čije su promocije odgođene za vrijeme korone. Najnovija promovirana bila je knjiga Đure Vidmarovića, „Moslavina oživljena“, koja je izdana u studenom 2020. godine a koja je simbolički promovirana u uredu kutinskoga gradonačelnika Zlatka Babića. U međuvremenu je promovirana i 7. svibnja u Vidmarovićevim rodnim Piljenicama, a u pripremi je još nekoliko promocija ove vrijedne knjige. Srećom, promocija iz ureda ureda gradonačelnika ovjekovječena je videozapisom na portalu Grada Kutine u kojem o izdanju govore autor,  urednik, Dragutin Pasarić i gradonačelnik. Knjiga je pisana s puno ljubavi prema rodnome kraju i Moslavini, čiji je naziv Pavao Ritter Vitezović još 1700. skovao godine u svojoj knjizi „Croatia rediviva“, s istom svrhom želi oživjeti kulturni i književni život Moslavine. Autor je građu za ovu knjigu skupljao 40 godina, prateći književna i kulturološka zbivanja vezana uz Moslavinu: sabrane radove, članke, zapise, književne kritike i prikaze. Tekstove je podijelio prema tematici koju čine arheologija, etnografija i folkloristika, likovni trijenale Moslavine, monografije, književnost, povijest, žrtve svjetskih ratova i poraća, Domovinski rat, poznate osobe i njegovo selo Ilova. Knjiga je nastala na temelju njegove velike ljubavi prema Moslavini i želje da mladi ljudi svojim trudom i sposobnostima nastave proučavati Moslavinu i doprinositi njenom razvoju na svim područjima.

Iduća je predstavljena knjiga „Spod zemle tragi“, autorice Katarine Brkić, koja je u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Kutini izašla 2017.godine. Pisana je na kejkavskom obliku kajkavskoga narječja, kojim se govori u njezinom rodnom selu Repušnici, ali i okolnim selima, do zadnjega sela Moslavine, u Ilovi. Na tome su narječju neke radove pisali i Đuro Vidmarović i Ivan Masnec, koji su također iz Ilove. Knjiga sadrži kajkavske pjesme i priče, nastale od 1981. godine. Pjesme govore o obiteljskim tragovima koji su ostali pod njihovim stopama spod zemle, o tradiciji u seoskim obiteljima, o članovima obitelji koji su dali pečat svojim obiteljima, susjedstvu i selu (Spod zemle tragi, Stari autoput, Greh, Bedak čovek reče čega drugi nesme, Mamina mustra itd.). Dio priča govori o babici Pepi, a iz njih proizlaze mnoge obiteljske teme, s mamine strane  – „životi“ babice Pepe koja se je ipak morala udati, a onda bila udovica 15 godina i Prvi svjetski rat. Drugi veliki izvor obiteljskih tema s tatine strane je striček, koji je ujedno i glavni izvor za istinite priče iz Prvoga i Drugoga svjetskog rata (Padobranci v Repušnice i kraj štreke grob), gdje se na kraju nameće zaključak da su sva tri rata još i danas međusobno isprepletena. U ovoj knjizi je i prikaz romana Ledina Božice Brkan, pisanoga na njezinom kekavskom obliku kajkavskoga narječja (Okešinec). Taj prikaz je na promociji u Piljenicama Katarina Brkić govorila na kajkavskom narječju, a napisan je također na kajkavskom narječju i objavljen u Hrvatskom slovu i Moslavačkom zrcalu. Smatra se prvim književnim prikazom nekoga djela na dijalektu. Pogovor je pisala poznata književnica i povjesničarka, profesorica Nevenka Nekić.

Treća je knjiga „Mojom moslavinom“, zajednička knjiga Katarine Brkić i Đure Vidmarovića, koja je izašla u izdanju kutinskoga Ogranka Matice hrvatske 1991. godine, kao prvo izdanje obnovljenoga ogranka, a sadrži pjesme nastajale od 1981. do 1989. godine, dakle, za tzv. bivše države, što se u njihovom sadržaju i tonu vidi. Budući da su oboje djetinjstvo provodili u Lonjskom polju, Đuro na Trebežu i Pakri, Katarina na Lonji i dijelu Trebeža, imaju puno zajedničkih tema i ugođaja. Katarinine pjesme su, kako kaže recenzent Zdravko Gavran, „tihe, nježne i diskretno sjetne. Govore između redaka o nepravdama nanesenim njezinom narodu, (recenzent citira pjesmu Moj narod: „…narod moj se bojao nevolja / ljetnih oluja na pokošenim poljima / preranih proljetnih pupanja / i svoje nemoći“). Đurine su pjesme nastajale na tajnovitim vodama njegovoga sela, kako kaže recenzent, „s mjerom razložne odvažnosti … kao da se ogleda neobičan put traženja, tko zna kad i kako zagubljenog jastva“. Njegovo je „viđenje vode … simbol podsvjesnoga“. Drugo dopunjeno izdanje izašlo je 2016. godine također u izdanju kutinskoga ogranka. Sadrži pjesme Katarine Brkić s novim sadržajima, s duhovnom dimenzijom i priče iz svakodnevnoga života, neke temeljene na dragim uspomenama, a sve sa stvarnom podlogom. U tom drugom izdanju, Đuro Vidmarović dao je minijature o mjestima Moslavine u kojima je bio, u kojima ima prijatelje i poznaje znamenite ljude, crkve i druge građevine i važne fragmente povijesti. Tu je i njegova „Poetica kajkaviana de pagus Ilova A.D. 1976.“, u kojoj na kejkavskom govoru svojega sela Ilove prikazuje u šaljivoj dramskoj formi poznate suseljane, dajući preko njih mentalitet i običaje ljudi, a prije svega, kako sam kaže, ilovski govor koji se pomalo gubi.

Obje ove knjige promovirane su kad su izašle, ali je njihovo promoviranje također zastalo za vrijeme pandemije, pa se i za njih pripremaju nove promocije.

Katarina Brkić i Matea Paripović